Топола

su izntjenioe po dua mjeseca legijama zapovijedali; a birali sit ih što vojvode, što narod u komici jama (sr. Rufali); tribuni cohortium, vojni tribuni, koji su bili kod kohorta, Caes. h. c. 2, 20,2.; a tribunus cohortis, zapovjednik prve kohorte kod legije, Plin. ep. 3, 9, 18. 4) t. aerarii, kvestorima pridijeljeni pomoćnici, odlični i imućni muževi plebejskoga roda, koji su novce, sto su ih kvestori dizali iz erarija, po određenim propisima, osobito kod vojske kao plaću vojnicima razdjeljivali. Kad je pak potome lege Aurelia od 70. god . sudstvo prešlo na senat, viteze i plebejstvo, postali su od njih plebejski suci te su sačinjavali posebni ordo; sr. Gic. Gat. 4,7, 15. Phil. 1,8, 20. p. Rabir. 9, 27. p. Plane. 8, 21. trlbuo, uT, utum, 3. 1) dopiiati, podijeliti, razdij eliti, darovati, pokloniti, dopustiti, iskazati, dati, suum cuique; praemia militibus; beneficia alcui; * t. alcui misericordiam, honorem; tribuebatur hoc (da ga je nazivalo mudracem) Catoni; t. alcui magnam gratiam, zahvaliti; fiduciam commendationi alejs; silentium orationi; beneficiis voluntatem, za dobročinstvo naklon biti; *plures hiemes (Jupiter). Navlast. dopustiti komu što, učinili po volji, Ispuniti želju, ustupiti, alcui priores partes ; facultatem alcui; alqd valetudini; alcui phmmum, omnia, mnogo držati do koga, veoma cijeniti; plus libertati, osobito cijeniti, više cijeniti; tantum dignitatis; hoc rei publicae, u tom učiniti po volji ; quo flebat ut ejus observantia omnibus esset carior, cum eam officio, non timori neque spei tribui viderent (da se iskazuje radi dužnosti), Nep. Ait. 6, 5.; illud oratori tribuam et dabo, ut etc.; quae ipsi non t. amicis, haec ab iis desiderant; (Hor.) hoc tribuens, ako (Luciliju) priznajem ovu prednost (oštra dosjetka); apsl., ordini publicanorum liberalissime t., činiti po volji; in vulgus, svakomu poslužiti; magnopere virtuti suae, hvastali se svojom hrabrošću, veoma mnogo držati do Ud.; (Tac.) s ne. Odatle tp. a) upisati komu u što, uračunati za . ~ übrojiti, pripi s a t i, id virtuti hostium ; suae culpae debere tribui; quod illi tribuebantur ignaviae, b) vrijeme upoirij ebiti u ili na što, posvetiti čemu, rebus undecim dies; tempus literis. 2) podijeliti na itd., rem in partes; est animus in partes tributus duas t. in tempora. tribus, us,/. [od tria] tribus; I) prvobitno trećina naroda rimskoga, jedno od tri prvobitna plemena, na koja se dijelilo građanstvo (t. j. patricii) u najstarije vrijeme, Ramnes, Tities, Luceres. 2) jedan od iribusa, uređenih

od Servija Tulija, na koje je podijelio sav narod rimski po položaju stanova i njiva (dakle po prilici ~koiar“). Prvobitno ih bijaše 26, potom 35 i to 31 rusticae (seoski = odlični) i 4 urbanae; prenes. (Hor. ep. 1, 19, 40.) t. grammaticae, glasovi kritika umjetnosti, kritički ceh. tributarius, adj. [tributum] iribntar ski, -J-necessitas, isplaćivanja danka; civitates, porezne, pod dankom; -{-Gallus quidam; tabellae t., od kojih se nadati bilo bogatim darovima. trlbutim, adv. [tribus] po tribu sima, spectacula dare, ut quod plebs t. jussisset, populum teneret; u Hor. sat. 3. 1, 69. primores populi arripuit populumque t., ljude iz svakoga tribusa bez razlike, appellavi populum, t. (sr. populo) summisi me et supplicavi; nummos dividere. tributio, onis, f. [tribuo] razdioba, jednom Cic. n. d. 1, 19, 50. tributum, i, «.[tribuo] danak, porez (izravni porez na lica ili na imutak u naravi ili u novcima; imperare, imponere t.; t. conferre, facere, pendere; qui tributo (pri utjerivanju poreza) aderant, Tac. ann. 4, 72. tributus, adj. [tribus] po tribusima uređen, tribxUski, comitia, tricae, arum, /. 1) bespo sliče, budalaštine, ludorije, Plaut. 2) neprilike , pletke, domesticae. Tricca, ae. f. \TQCxxrj\ Trika, grad u Tesaliji. triceni, ae, a, adj. num. distr. [triginta] p o trideset. triceps, ipitis, adj. [tres-caput] troglav, Cerberus; (Ov.) Hecate. tricesimus (trlges.), adj. num. ord. [triginta] trideseti. trichila, a e,/, sjenica, hladtiik. tricies (triciens), adv. num. [triginta] trideset puta. Tricipitinus, i, m. Tricipitin, pridjev gentis Lucretiae; sr. Lucretius. triclinium, ii, n. \tqUUvov\ triklinij, 1) divan blagbv ališ ta, na kojem su ležala trojica, kadšto i četvorica i petorica, sternere t. 2) blagovalište. tricor, diep. 1. [tricae] oklijevati, zatezati s e. tricorpor, oris, adj. [tres-corpus] trotjelan, od tri tijela, Verg. Aen. 6, 289. trl-cfispis, idis, adj. trozub, sa tr i rta, jedn. Ov. met. 1, 331. * trl-dens, tis, adj. trozub; supst. m. os ti, trozub, (osb. atribut Neptunov). * tridentifer, f6ra, ferum, i*- ger, gera, gerum, adj. [tridens - fero i gero] tr ozubonos an, pridjev Neptunov.

1086

tribuo—tridentifer