Топола

T ertiimnus, i, m. [verto Ver tu mn o, upr. „preobražavajući se“, bog promjene u prirodi, bog godišta, također bog trgovine i prometa (sr. Hor. ep. 1, 20. L); Vertumnis, quotquot sunt, natus iniquis (Hor. 2,7, 14.) na koga se sasuo gnjev svih bogova promjenljivosti. veru, us, n. (Plaut.) verum, i, n. 1) raža nj, Verg. Ov. 2) koplje, Verg. veruina, ae, /. [veru] (Plaut.) malen ražanj, kopa Ij c e. veram gl. verus 1) i III) vernmtfimen gl. verus ni) 3). verus, adj. s komp.isup. 1) istini, istinski, Istiniti, pravi; v. virtus; timor, osnovan; v. amicitia; veri Bruti libri, prave, autentične; si verum est (istina); (Ter.) vultus, bez pretvaranja; v. amicus. Cesto supst. verum, i, n. istina (konkr. = istinita stvar; sr. veritas), scire, dicere, loqui, fateri, audire; si verum quaerimus; longissime abesse a vero; proxima veris, Hor.; ex vero, po istini, Sali.; convictus . veris, Liv.; haec Aegyptii vero majora (veće nego što u istinu bijaše) jactabant, Curt.; * nec procul a vero est; veri similis, veri similitudo gl. similis a) similitudo; (Hor. sat, 1,3, 97.) cum ventum ad verum est, uvaživši pravi sadržaj stvari. 2) istinu govoreći, istinski, istini, verissimus et sapientissimus judex; -J- nihil verius viro; * nuntius; (Ter.) sum verus? 3) pravedan, razborit, pametan, lex; haec recta, vera, debita putantes; (Hor. Curt.) consilium; osb. verum est, pravedno je, s aco. o. inf, i s ut, ako se što kao zahtjev izriče, rectum et v. est, ut eos, qui nobis carissimi esse debent, amemus, da nam valja ljubiti, ili (Nep.) ako je verum est = vere fit; isto tako Cio. Lael.; 4, 15. sin illa veriora, ut idem sit interitus animorum et corporum; * me verius (sc. est) unum pro vobis foedos luere; * te quoque (se. facere) verum est. Odt. I) vere, adv. s komp. i sup. 1) u istinu, zaista, doista, pravom, dicere; ea v. scripta; verissime loqui, judicare; vere dicam, vere ut dicam; (Hbr.) persuades hoc tibi vere; ne libentius haec in ullum evomere videar quam verius; (Liv.) latrones verius quam justi homines, u istinu više razbojnici nego li itd.; (Liv.) cum Gallis tumultuatum verius quam belligeratum. 2) razborito, pametno, vivere, Ter.; iskreno, ozbiljno, agere, pugnare; (Hor.) promittere quod v. placet, vero , adv. 1) u isti n u, svakako, zai sto, doista, zbilja, hercle v., Ter.; vero, imo v.; magnum v. effecisti; sed vero, nu u istinu ; enim vero gl. enimvero. Napose u afirmativnom odgovoru ili s obzirom na prediduće, kad se

poziva tko na Sto: jest u istinu, j est zaista, dakako, rado; osobito uz pron. pers. ipak, opet, nuder, M. Fuisti saepe, credo, in scholis philosophorum. A. Vero, ac libenter quidem; Sed tu orationes veterum nobis explicabis ? Vero, inquam Brute; „in sententia permaneto“. Vero (rado), nisi sententiam alia vicerit melior. Num injuste fecit? ille v., inquit A.; me vero delectat; se vero bene sperare = patres fremunt; ego v. vellem, Servi, affuisses, ego v. cupio, te ad me venire (na početku pisma) ; (Plaut.) cape v., respice v.; * ne v., hostes, ne quaere etc.; u negativnom odgovoru minime v. 2) kao adverzativna čestica, ako se onomu, sto je sprijed, sto se dopušta, dodaje veće, znamenitije, kao opreka : a, pak, u istinu pak, posve pak, po gotovo pak, quod (dictionis genus) Rhodii nunquam probaverunt, Graeci autem multo minus, Athenienses vero funditus repudiaverunt; musice abest a principis persona, saltare v. etiam in vitiis ponitur; isto tako neque v. III) vernili, adj. 1) (Com.) = vero, 1), u istinu, doista, j est zaista, kao potvrdna adverzativna čestica : aI i, no, nego, ali i; jošte krepčije verum enim vero (sr. enimvero), si certum est facere, facias; verum (no, pamti dobro) ne post conferas culpam in me, Ter.; si te jam, Catilina, comprehendi, si interfici jussero, credo, erit verendum mihi etc., verum ego hoc, nondum adducor ut faciam; verum enim vero is demum mihi vivere atque frui anima videtur etc.; non modo (tantum, solum), v. etiam, već (nego) i; (Hor.) non solum facto, v. opprobrio quoque turpi. 3) kad se govor prekida: ele, no, v. praeterita omittamus, ili se prelazi na drugu stvar: ipak, opet; često sa tamen, verumtamen (piše se i rastavljeno) adv., no, ipak, opet, consilium capit primo stultum, v. clemens; rastavljeno, verum aliqua tamen; kadšto se nastavlja nlt govora, koja se umetnutom rečenicom prekinula = velim, rekoh. verutum, i, n. [veru] koplje. včrutus, adj. kopljem naoružan, jedn. Verg. geogr. 2, 168. vSrvex, ecis, m. škopač, kao psovka, Plaut. vesania bolje vaesania, ae,/. [vaesanus] mahnitost, bjesnoća, jedn. Hor. sat. 2, 3, 174. vesaniens bolje vaesanieus, tis, adj. [vesanus] bijesan, mahnit, ventus , jedn. Cat. 15, 13. ve-sauus bolje vaesanus, adj. bez zdrave pameti, mahnit, lud, bijesan, remex; Verg. Liger; (Hor\) poeta; (Hor.) leo (kao zvijezde); * o neživu: bijesan, silan, goropadan,

1133

V ertumnus—vesanus’