Топола

vicenarius, adj. [viceni] (Plaut.) dvadesetogodišnji, lex quina v., po kojem nijesu smjeli ljudi ispod 25 godina pozajmljivati. viceni, ae, a, adj. nam. distr. [viginti] po dvadeset. vices gl. vicis. vicesimani, onim, m. [vicesimus] dvadesetaci, vojnici dvadesete legije, Tac. vicesimarius, adj. [vicesimus] vicezimarci, tičući se dvadesetine, aurum, dvadeseti dio otkupa, kad su se robovi puštali na slobodu. vicesimus (viges., Sali. Cat. 47, 2.), adj. num. ord. [viginti] dvadeseti; napose supst. -ma, ae, /. (so. pars) dvadeseti dio, dvadesetina uopće i napose kao daća državi, portorii, otkupa, kad su se robovi puštali na slobodu; kod baštine. Ticetia, ae,/. Vioecija, grad u gornjoj Italiji, s. Vioenza. Odi. Vicetini (-[- Vicentini), orum, m. Vicecijani. vlcia, a e,f.grahorioa, Verg. Ov. vicies (viciens), adv. num. [viginti] dvadeset puta. Ticilinus, i, m. [po svoj prilici od vigil] pridjev Jupiterov, čuvar, jedn. Liv. 24, 44, 8. vicina gl. vicinus 1) a) i o). vicinalis, adj. [vicinus] (rijetko) susjedni, ad usum v.; (kasno) bella v., sa susjedima. vicinia, ae, /. [vicinus] 1) susjedstvo, in v. noštra; (Plaut.) proxime viciniae habitat; (Ter.) commigravit huic viciniae, vidi hic viciniae; * v. Persidis urget. 2) * f meton,, susjedstvo = susje di. vicinitas, atiš, f. [vicinus] susjedstvo (komsiluk); in Umbria atque in ea v.; vicinitatibus atque confiniis, u odnošajima susjedstva i granica; konkr. susjedi, (komšije), dum vicinitatem armis exornat ; clam vicinitati dant negotium; amicitiae, vicinitates, clientelae, vicinus, adj. s komp. [vicus] 1) susjedni bellum, u susjedstvu; * urbes; * sedes~TT'astris; * jurgia, sa susjedima; (Hor. sat. 1,4, 126.) v. funus, sprovod susjedov. Odatle supst. a) -nus, i, m. i -na, ae, f. susjed, susjeda, v. ac finitimi; v. proximus; Fides vicina Jovis. b) turris vicino sita, bližnji, jedn. Tac. hist. 3, 38. o) * f -vicina, orum, n. susjedstvo, blizu da se porodi; 2) tp. a) b l i z u , Latone v. adpariendum * parti vicinior esset; * mors; (kasno) exitium, b) blizu, sličan, dialecticorum scientia v. ac finitima eloquentiae, vicis (gen.), em, e, (drugih padeža u sing. nema), upi. upotrebljavaju se oblici vices i vicibus, gen. nema), 1) izmjena, mijena, commoti vice fortunaram humanarum, Liv.; (/časno) versa vice obratno, -[- vigiliarum vices, naizmjence stražu čuvati; f noctium vicibus servatis;

* variare vices gl. vario 2); -j- permutare stationum vices; modo equestris proelii more frontis et tergi vices, izmjenice progoniti i bježati; * hac v. sermonum, zamjenitim razgovorom ; * grata v. (nastupom) veris etFavoni; * benigna v.; * nox peragit vicem, izmjenjuje se danima, * mutat terra vices; mijenja se, mijenja lice; * gratae divitibus vices; * vices peragere, mijenjati se; adv. * -f- per vices, * vicibus factis, izmjenice, na izmjenu; in vicem gl. invicem; suam cujusque vicem, svaki put na njegovu (ili svojem) mjestu, jednom Liv. 3, 36, 3.; f in vices. Napose a) odvraćanje, iizvr aćdnj e, vraćanje, naplata, -j- benevolentiae vicem exsolvere ; *in vicem pati delicta alcjs, kao odštetu, naprotiv; -J- vicem saevitiae reddere; * vices superbae (obijest, koja će ti naplatiti, što meni učiniš) te maneant ipsum; acer plus vice simplici, dvostruko se osvećujući, h) promjena, usuda, usud, sudbina, cujus ego vicem doleo, Cio. Att. 8, 2.; -j- vicem suam conquestus est; -j- mitiores fortunae vices; * volvere vices (o Jupiteru); * gementes tristem fortunae v.; * convertere humanam v.; i * bojna pogibao, boj, vices Danaum vitare, o) mjesto; posao, služba, uloga, ne sacra regiae vicis desererentur; per speciem alienae fungendi vicis; succedens in vicem imperii tui; poena in vicem fidei cesserat; -j- vicem officii explere; -j- solis vicem implere; -j- vicem alcjs supplere; * defendente vicem modo rhetoris; * ego fungor cotis vice; * descriptas servare vices. 2) adv. a) vicem alcjs, u mj esto, mj esto, radi, poput koga itd., (Plaut.) heri vicem meam que; ne nostram vicem irascaris, Liv.; in qua re tuam vicem saepe doles, Oie. fani. 12, 23.; Sardanapali vicem in suo lectulo mori. Oie. Att. 10, 8, 7. /3) -J- vice, mjesto, kao, oraculi vice alqd accipere; diebus ac noctibus vice mundi circumagi, y) ad vicem, poput, kao, ad vicem obsidis teneri. Aurei. Viet. vlelssatim, adv. [\icio] (Plaut.) = vicissim. vlclssim, adv. [vicis] naizmjence, s druge strane, naprotiv, alqd accipere ab alio vicissimque reddere; terra uno tempore florere, deinde v. horrere potest; nunc date mihi v.. Ter.; considera nunc v. tuum, vicissitudo, inis,/, [vicis] i z mj ena, pro mj e n a, vicissitudines dierum acnoctium; fortunae; v. studiorum officiorumque; eorum (generum), gdje naizmjence djeluje jedan na drugoga. victima, ae, / starolat. victuma, ae, f. (superlativ osamljen fem. od * vic-turnus ~zamjeničan“ a vicibus tuendis) žrtva za zaklanje, koja zamjenjuje žrtvu čovječju; žrtva, pro victimis homines immolant aut se immolaturos vovent; (Hor.) v. pontificum secures tinguet; u pril.,

1138

vicenarius—victima