Топола

pojed ine sudbene rasprave ili rokovi, prima actione judicare; actio altera; in priore actione. Sali. actito, etc. 1. [ frequent. od ago] obično što činiti , raditi, obavljati, multas privatas causas mnogo i obično se preli; mimos, prikazivati mirne, Tac. Actium, ii. n. ['Axuov] Akcij, 1) predgorje i grad u Akarnaniji, gdje je god. 31. pr. Is. Oktavijan pobijedio Antonija, sada Azio. 2) luka i pristanište na Karciri; odt. Actiacus, adj. akcijski, orae Ov.; Febo, jer mu je hram stajao u Akciju, Qv.; frondes, lovor Apolonov, Ov.; religio Tac.; legiones, koje su bite u bojio kod Akcija, Tac. * Actius, adj. = Actiacus, Utora; bella; pugna. actiuncula, ae, /. [dem. od actio] sudbena besjedi oa ili govorčić, jed. Plin. ep. 9. 15.2. 1. actor, oris, m. [ago] 1) * gončin, pecoris. Obično 2) vršilac, obavljađ, opravnik, dux et auctor et actor illarum rerum fuit; hunc in omni procuratione rei publicae actorem auctoremcxue habebant. 3) f koji što u ime Čije obavlja, upravnik, opravnik, urednik, actor summarum, pjenezničar; actor pubhcus, upravnik državnih dobara. 4) sudbeni t. t. zastupnik na sudu, koji protiv koga parbu na se primi (in personam agit), par ac, o dvj etnik, dok je petitor samo tužitelj glede na imovinu (in rem), stoga dolazi actor et petitor često spojeno. No pošto je svaka parba najvećrna protiv lica koga naperena, bio je actor običniji izraz nego li petitor, te dolazi ovako često s dodatkom causae ili causarum; actor summus causarum; y juris consultus et actor causarum. Ali često je actor - accusator, tužitelj. 5) koji usmeno obavlja javnu raspravu (actio) n. p. koji u senatu rasprave vodi ili štogod predstavlja, osob. koji što javno govori: govornik. 6) a najčešće, koji što na požarištu prikazuje, g tu m a c, actor alienae personae; actores mali, actores Graeci, secundarum aut tertiarum partium; suorum carminum actor; actor tragicus; actores Atellanarum; * actor cum stetit in scena. '2. Actor, oiis, m. ['Axuoq\, Akbor, otac Menetijev, djed Patroklov, drug Enejin, Verg.; adt. Actorldes, ae, m. Aktorović, potomak Aktorov; a) Patroklo; unuk Aktorov, sin Menetijev. Ov. b) Etiopljanin Erito, sin nekakoga Aktora; Actoridae, arum, m., Aktorovići, sinovi Mesenca Aktora Eurito i Kteato, koji su se uvijek zajedno boriti i bili posve jednaki i slični tako, da se pričalo, da su bili srnsli. Bili su i u kalidonskom lovu, Ov. actuariola, ae, f. misli se: navis [dem. od actuaria] lađica veslačicu, bar čiča. 1. actuarius, adj. [ago] brz, hitar , obično navis

actuaria, hitroplovka Liv. ; ili navigia actuaria, Caes.; ili samo actuaria, &e, f. lađa hitrojylovka, Cio. 2. actuarius, ii, m. [agoj kod vojske: živežar , Euf. actuose, adv. [actuosus], živo, živahno, strastveno, non actuose, bez strasti, jecln. Cio. de or. 8, 26, 102. actuosus, adj. [ago] (rijetko), radin, po slen, djelatan; živahan, virtus; partes orationis, actus, us, m. [ago] upr. gonjenje, odatle 1) eagon, zamah, fertur in abruptum magno mons improbus actu, sa silnim padom, Verg.; pogon, kojim se životinje gone, quocunque vult, levi admonitu, non actu inflectit illam feram (elephantum) . Odt. pregonica, pogon t. j. put, kojim se životinja preko kojega mjesta goni, i pravo pregonioe aquae ductus, haustus, iter, actus. 2) usmeno predavanje tjelesnom kretnjom izvedeno (sr. actio), osob. a) p r e dst a V a na požarištu, carminum actus; histrionibus fabellarum actu relicto, b) čin u drami: neque enim histrioni ut placeat peragenda est fabula, modo in quocumque fuerit actu probetur; neve minor neu sit quinto productior actu fabula, Hor.; primo actu placeo. Ter. Odt. o drugim stvar ma : odsjek, čin, primus actus vitae; quartus actus improbitatis; si meus stilus ille fuisset, non solum unum actum, sed totam fabulam confecissem; tertius annus imperii tanquam tertius actus; c) j- uopće b b avi j anj e, rerum.; također konkr. čin, dj elo, Hannibalis; Just.; fna čin, kojim tko što čini; zvanje. actutum, adv. u tren, odmah, Com. Cio. Liv. aculeatus, adj. [aculeus] upr. bodljikav, obično tp. a) bodljikav, oštar, istaec aculeata sunt, animum fodicant, Plauti; lit er ac, Oie. b) mudar, lukav, sophisma. Aculeo, onis, m. Alculeo n, rimsko prezime v, plemenu Furijevu, najznamenitiji je C. Akuleon, pravnik i prijatelj L. Hernija Krasa. Cio. aculeus, i, m. [ftcuo] ~igla“ 1) žalac, apis, pak otl. šiljak, rt, sagittae, Liv. 2) tp. bodlji ka', o svemu, što bode, a) o pečali, nevolji, tuzi, Ud., domesticarum sollicitudinum aculeos žalce omnes et scrupulos occultabo; evellere aculeum severitatis; b) o govorio oštru i bodljikavu, noli aculeos orationis meae excussos arbitrari; in quo nulli aculei contumeliarum inerant; fuerunt nonnulli aculei in C. Caesarem? o) o onome, što pobuđuje, draži: osta n, bad a Ij, haec sicut ad militum animos stimulandos aliquem aculeum habent, d) dubok utisak govora na slušača, orator aculeos relinquit in animis eorum, a quibus est auditus; horum (philosophorum) oratio neque nervos neque aculeos oratorios aut forenses habet, acumen, inis, n. [acuo], 1.) vrh, rt, stili; o »mi-

actito—acumen