Топола

Aesopus, i, m. [jtXaomog] Ezop, grčko i/tne vlastito 1) poznati grčki basnar rodom iz Frigije za Kreza (Croesus), Phaedr. Quint. Odatle Aesopeus, ili AesopTns, adj. [Jtaomnos] ezopski, Phaedr. 2) Claudius ili Clodius Aesopus, najveći rimski traged, suvremenik Roseija, najvećega rimskoga komeda, oba suvremenici Giceronovi. aestas, atis, /. [cu&ai, aestus] ljeto 1) u širem smislu a) topla polovina godišta od 22. ožujka do 22. rujna: ineunte aestate na početku ljeta; aestas prope exacta; aestatis non multum superest; aestatis extremum erat, Sali.; aestatis ejus principio; * aestate nova;-j- adulta aestate. b) godina (dio godine uzima se za cijelu): ille Puteolanus sermo aestatem unam, non plures, aures refersit istis sermonibus samo jednu horu kupanja: * septdma post Trojae excidium jam vertitur aestas; * ille salubres aestates peraget, jer groznice vladaju obično ljeti; -J- quae duabus aestatibus gesta. 2) u užem smislu: ljeto kao jedno od 4 godišnjih doba (od 9. ili 14. maja do 11. augusta): bellum Cn. Pompejus extrema hieme apparavit, ineunte vere suscepit, media aestate confecit; summa aestas sredina ljeta; žetva. * Također ljetna vrućina: glebas jacentis pulverulenta coquat maturis solibus aestas; igneam defendit aestatem capellis usque meis. * aestl-fer, fera, ferum, adj. žarki, ignis; * canis zvijezda sir i je, koja mjeseca julija uzilazi. Aestii, orum, m. narod negermanskoga plemena na Istočnom moru, možebiti stari Prusi, poslije preneseno na današnje Este (Aisthen ili Esthen), Tac. aestimabilis, e, adj. [aestimo], od neke cijene, oijenjen, samo u filozofskom govoru. aestimatio, onis,/. [aestimo] 1) c ijenj enje; pr ocjena, non aestimatione census terminatur pecuniae modus; aestimatio frumenti; aestimatio litis, poenae, mulctae naznačivanje, koliko ima tko po osudi platiti, sravni aestimo; aestimatio senatus, koje je senat odredio; aestimationem facere, habere ucjenjivati; venire in aestimationem ucjenjivati se. Napose a) ucjena zemlje ili posjeda, uopće, što dužnik za određenu cijenu vjerovniku mjesto gotovih novaca ustupljuje = plaćanje ucijenjenim dobrima: mihi et res et conditio placet, sed ita, ut numerato malim, quam aestimationem volim, da mi se gotovim (nabrojenim) novcima, nego li zemljom po cijeni platiti; accipere praedia in aestimationem o vjerovnicima, koji su poslije građanskoga rata od dužnika mjesto gotovine morali primati zemljišta po ucjeni, kako ju je Cezar označio, čim je dužnicima po prilici četvrtina na dobit došla, b) melon, znače aestimationes

zem lj e po ovoj ucjeni mjesto gotovine primljene; quoniam aestimationes tuas vendere non potes. 2) procjenjivanje čega po nutarnjoj vrijednosti, cijenjenj e (sravni existimatio), honoris; verae magnitudinis ejus; kao filozofijski t. t. štovanje; također propria virtutis aestimatio = apsolutna t. j. prava pravcata vrijednost kreposti. aestimator, oris, m. [aestimo] 1) cij en ac, cjenilac, uojenjivac: callidi rerum aestimatores prata magno aestimant; frumenti. 2) uopće cijenao, ojenitelj, koji što cijeni po pravoj vrijednosti, incautior fidei, Liv.; immodicus sui, Ourt. aestimo, 1) novčanu vrijednost odrediti; cijeniti, pro cij eniti ; bsjeći, odrediti čemu cijenu, apsolutno; frumentum; rem totam; possessiones; s ablat.: haec aestimate pecunia; aliquid ternis denariis; -j- denis in diem assibus animam et corpus aestimari; ovako često: magno visoko, permagno: tu ista permagno aestimas- s genit.: magni, pluris, plurimi; quanti, tanti, tantidem etc.: liceat, quanti quisque velit, tanti aestimet; mancipia tanto pluris; s praep. ex po: nemo ex trunco corporis spectabat, sed ex artificio comico aestimabat; s adverb.: aliquid tenuissime. Osobito aestimare litem alicui ili alicujus, stvar, za koju se pre, zajedno s troškovima parnice procijeniti i prema tomu odrediti svotu, koju da onaj, koji parnicu izgubi, plati što za odštetu, što za kaznu; komu, kaznu odrediti, koga osuditi na odštetu, na novčanu kaznu Hi svotu: aeque lis quinquaginta talentis aestimata est; stoga voluntatis nostrae tacitae velut litem aestimari vestris inter vos sermonibus audio da se regbi udara svota kazne. 2) odrediti nutarnju vrijednost, cijeniti, uvažiti, vrijednim držati; suditi, apsolutno: maxime aestimare conscientiam mentis suae; est aliquis, qui se inspici, aestimari fastidiat; no obično se vrijednost, koja se čemu daje, pobliže označuje budi s adv.: haec si gravia videntur, multo illa gravius aestimare deberi; levius tempestatis quam classis periculum aestimaverunt; -}- omnia ducum facta prave aestimare; proinde aestimans ac si usus esset, quorum ego vitam mortem que juxta aestimo, Sali.; budi s dva aoou,s.: quod carum aestimant, Sali.; budi s gen.: magni, tanti, pluris, minoris i sličnim: magni aestimabat pecuniam; quanti est aestimanda virtus; quod non minoris aestimamus quam . . .; * unius assis; budi s praep. ex, po sic et volgus ex veritate pauca, ex opinione multa aestimat; amicitias inimicitiasque non ex re, sed ex commodo aestimare; quae pars ex regionum latitudine et multitudine hominum ex tertia parte

Aesopus—aestimo