Топола

mani dah ili dihamje zaustavljati ; animam ducere dihati; (Ter.) animam recipe poeni opet dihati. 4) životna snaga, duša u jiziologijskorn pogledu (sravni animus), a) život (fizični), animam agere ležati na umoru , boriti se s dušom; animam efflare, edere, deponere, * exspirare, * effundere, * finire, * dare dušu pustiti; (Ter.) animam relinquam potius volim umrijeti; dum anima est, dok diše ili živi; u prilici, animam debet = veoma je zadužen; i * krv kao izvor življenja purpuream vomit animam, b) živo biće; servientium animae, Tac.; duša, kao riječ od mila, vos meae carissimae animae; * egregiae animae, c) * o dušama pokojnika, o sjenama u podzemlju piae animae; (Phaedr.) anima amphorae vinska para. 5) (rijetko) o razumnoj duši čovječjoj = animus, anima rationis consiliique particeps; * animae morte carent, animadversio* onis, f. [animadverto] 1) pažljivo st, pažnja, animadversio et diligentia; notatio naturae est animadversio. 2) korha, ukor, effugere animadversionem, osobito kazna, prijekor, (od poglavarstva, oca, gospodara i drugoga, koji ima pravo na to), censoria, censoris; paterna; Dolabellae in audaces sceleratos; eufemisti&no: smrtna kazna, apsolutno, -j- capitalis, -j- capitis, animadversor, oris, m. [animadverto] posmatraš, vitiorum, Cie.: karaš. animadverto, ti, sum, 3. [mjesto animum adverto] upr. duih na što obratiti 1) paziti, rem suam, Ter.; non animadverti in pace; slijedi relativna rečenica, ut animadvertam quae flant; slijedi ut ili ne: admonendi sunt, ut animadvertant, ne callida assentatione capiantur; odatle t, t. o liktoru, koji je morao paziti, da se konzulu, kad je dolazio, išlo s puta i da mu se pristojno čast iskazivala. 2) opaziti, zdpazit i, sp azit i, v idj eti, ali quid, ali quid ex aliqua re; aliquem, aliquem scribentem; s aco. o. inf. saepe animadverti, summos oratores in dicendi exordio permoveri; slijedi relativna rečenica: quod quidem quale sit, etiam in bestiis quibusdam animadverti potest; sa cum; animadversum saepe est, cum etc. Odatle 3) pogrješku ne odobravajući {jpaziti: koriti, kazniti, kažnj ivati, rem; ea sunt animadvertenda peccata maxime, quae difficillime praecaventur; često in aliquem, kazniti koga ; -{smrću koga kazniti, sravni animadversio 2); res animadvertenda stvar kazni vrijedna. animal, alis, n. [animalis] živ stvor; životinja (u opreci s čovjekom) ; animal hoc providum, sagax, multiplex, quem vocamus hominem; animalia capta immolant; i prezirno o čovjeku: živinče, marše, complexus est funestum illud animal.

animalis, e, adj. [anima] 1) zračan , uzdužan, animalis spirabilis que natura. 2) živ, životan, exemplum animal živ primjer ; cibus životni zrak; intelligentia duševna sila životna. animans, ntis, [anima] I. adj. „dišući", živ, animans et mundus composque rationis. 11. supst. ni. f. i n. živ stvor, životinja; soli ex animantibus nos astrorum ortus, obitus cursusque cognovimus; cum ceteras animantes objecisset natura ad pastum, solum hominem erexit; kao neutr. samo u plur. quae sunt no, bis nota animantia, ( sravni bestia). Snimatio, onis, /. [animo] upr. živ stvor = animal, Cio. animatus, adjelctivno [part. od animo] 1) živ, anteponantur miniata inanimis. 2) zadahnut, misleći (onako, kako adverhijalna oznaka kaže), bene animatus in aliquem ; j- male; quemadmodum sis animatus, nescis; i ratoboran, srčan, hrabar, probe, Plaut.; infirme slabo hrabar. anlmo, 1. 1) [anima] oživiti, zadahnuti dušu, stellae divinis animatae mentibus; * aliquid in aliquid oživiti i pretvoriti u; guttas humus exceptas varios animavit in angues kapi u zmije pretvorio. 2) [animus] s adv. zada hnuti utcunque temperatus sit aer, ita pueros orientes animari atque formari; terrae solo acrius animantur. animose, adv. [animosus] 1) srčano, hrabro, smiono, ■[■ vatreno, strastveno. animosus, adj. s Jcomp. [animus] 1) srčan, slobodan, hrabar, smion, katkad drzovit, fortis et animosus vir; (Hor.) rebus angustis animosus atque fortis appare; * infans; * in armis ; ex quo fit, ut animosior etiam senectus sit; o životinjama * equus; * quadrupedes; o vjetrovima * animosi Euri, silui: * animoso vento; o drugim stvarma * animosa bella gerere, žestoke; aliqua re ponosit čim, * spoliis; * vobis creatis ponosna, što sam vas rodila. 2) -f- kivan. animula, ae, f. [dem. od anima] 1) dušica. 2) nešto života. itni'mulus, i, m. [dem. od animus] riječ od mila, srdašce, dušica, Com. animus, i, m. [srodno avfgogj. I. duša, duh, homo constat ex animo et corpore; rijetko o životinjama bestiae, quarum animi sunt rationis expertes. 11. duša čovječja , immortalis animi, animorum; valere animo. Osobito 1) mi sl e ća, rasuđuj u ć a dj elatno st, mo ć mišVj e nj a (= mens katkad, mens animi) duh, acies animi oštromnlje ; agitare aliquid animo ili in animo; cogitare, reputare cum animo; aliquid animo colligere, complecti, meditari, cernere, circumspicere, comprehendere, contemplari, lustrare

animadversio—animus