Учитељ

330 Учитељ

NJ

Hartman kaže: „Kod čoveka izgleda da novorođenče ne donosi ništa sobom i da mu je potrebno sve da uči.“ U stvari ono donosi mnogo više nego životinja, ali u nepotpunom stanju. Kad se dete rađa, razvitak njegovog mozga još nije završen, kao što je slučaj kod živofinjskog mozga. Prajer kaže: da se životinje rađaju zrelije no novorođeno dete; ali dodaje i to: da je životinja došla . nesvesno do once tačke, do koje će dete dospeti tek docnije, blagodareći svom ličnom iskustvu i svesnim putem.

Mozak životinje, čija je konstrukcija mnogo prostija dostiže za vreme embrionog razvilka veću savršenost i spremnost, nego li beskrajno složen čovečii mozak, u kome se i posle,rađanja, još kroz nekoliko godina, produžava rad radi okončanja mnogih detalja. Dokle i ti detalji nisu gotovi, delatnost odgovarajućih centara је nemoguća i mi je ne vidimo kod dece.

*

„Moć nasleđa je ona funkcija u psihičkom razvitku čoveka, koji određuje ogromne dimenzije opšteg plana psihogeneze „(Prajer)“ Što se tiče nasleđa, — kaže Ribo — u sred neprekidnih varijacija ima rezerve koja stalno ostaje, — nasleđe očuva kroz stoleća psihološki karakter rase“

Ova akcija nasleđa produžava se, potkrepljuje i, tako reći, rezimira razvitkom iste kod deteta. Aktivnost deteta. u ovim različitim manifestacijama, samo je stavljanje u vrednost akumuliranih envrgila prošlih generacija; ona se održava kod njega saglasno Hekelovom biološkom zakonu: „Razvitak deteta je istinita reKapitulacija evolucije rase“.

Za Baldwin-a, razvijanje deteta, i ujedno evolucija rase, ide paralelno s evolucijom nervnog sistema u 5 slučajeva:

1.) Prost kontraktilitet, koji odgovara prvim osećanjima zadovoljstva i muke;

2) Nervno uvećanje, koje odgovara senzacijama i koje obuhvata grupe muskulnih inpresija, kao i izvesne ograničene reakcije; |