Учитељ

Dečja lektira i dečja literatura | 805

nalna literatura, koja se danas „an mas” baca na naša tržišta i koju naša mladež upravo halapljivo guta. Jednako i naše društvo i sama, država malo pokazuju interesa za, dječju literaturu i lektiru, pa se obje one organizacije u pitanju suzbijanja loše literature drže posvema, pasivno. Taj pasivitet u nas osobito је karakterističan uzme li se u obzir, da je u prvome redu upravo pravilan razvitak podmlatka u moralnom i socijalnom pogledu od najveće koristi po ove obje institucije. One svojim nehajem i svojim omalovažavanjem borbe protiv opasne šundliterature, koja se u novije vrijeme u nas razvila upravo rapidno, pomažu u budućnosti puniti naše tamnice ljudima, nepravilno moralno i socijalno uzgojenima, mjesto da suzbijanjem ta,kova, poroka, i podupiranjem valjane literature, za koju valja iznova, u djece probuditi interes i tako u nje potisnuti današnje bolesno teženje та senzacijama. šunda, nastoje oko toga, da nam u budućnosti tamnice budu što praznije.

što nam dakle preostaje u toj borbi protiv šundliterature, kad nas ne podupire ni javna kritika, ni roditelji, ni društvo, ni država? Preostaju nam jake književne organizacije, koje nmadu da rade oko unapređivanja valjane omladinske književnosti, valjanih i strogo literarnih, ali dječjih listova i jaka propaganda u školama, oko rasturivanja i valjane dečje lektire i dečjih ča,sopisa. I gdje ne bi bilo pomenutih organizacija za unapređivanje valjane omladinske književnosti, tu bi takovu organizaciju valjalo apsolutno stvoriti. No, ne valja da ju stvaraju opet samo učitelji. Takvu organizaciju treba da: pored pedagoga stvaTaju i na njoj mnogo sarađuju pravi i najodličniji naši književmici, jer će samo u tome slučaju takve književne organizacije postići svoju pravu svrhu. Otkinut će se od opasnoga ranijeg: pedagogizirinja, koje je mnogo pridonelo u oblasti dečje literature, da se mladež okrenula tako lagano i tako hitro od prave književnosti i priklonila, svoju pažnju šundliteraturi, a jednako će onda i kritika prikloniti svoju pažnju toj vrsti literature, jer će uvldjeti, da književnost za omladinu nije stvar čisto školnička · posla, kakovo mišljenje u našoj Javnosti nažalost damas još uvijek preovladava, jer su uistinu prema receptu njemačkih pedagoga i po zvaničnom položaju, a nemanje i po dosadašnjem općem nagiranju, da omladinska literatura ima da iedino služi pedagoškim intencijama i jasnoj tendenciji, a nikako umjetnosti,