Учитељ

500

sile povezivati u manje više zaokruženi sistem, to je već pitanje konkretne ljudske egzistencije i njene kulture.

Škola ireba da se rukovodi trajno zadaćom ofA&rivafi, interpretirati i razvijati pravi humanifef, raditi u pravcima prave kulture. Ona prema tome ireba svakako da osluškuje i pulz života — u tome se sastoji dobra heteronomija škole, ali u isto vreme ona treba da svojom samosvojnom kritikom, a iz ideje odgoja i obrazovanja, u neku ruku samostalno, ne podliježući naprosto zova momenta ili nametljivoj situaciji Života, fgwmači i normira duh pravog odgoja. U tome se onda sastoji njena relafipvna autonomija. Ideja škole izgrađuje se u duhu ortonomije ij. u duhu i pravcima pravog odgoja i prave kulture. Formula ortonomije na dijalektički način udružuje u sebi autonomiju i heteronomiju; udružuje ih u svom relativnom pravu u jednoj višoj sintezi, izmiruje ih ali pod vidom jednog novog gledišta. Iz svega ovog može se razabrati da je struktura škole složena i mnogolika, da u njoj dolazi do bitnog izražaja svijest o njenoj ovisnosti, nadalje svijest o relailivnoj samosvojnosti i naposlijetku uvjerenje da njena ovisnost i samosvojnost izviru iz ideje ortonomije, iz ideje pravog odgoja i prave kulture. Budući da ideja kulture, a prema tome i ideja pravog. odgoja, nisu najedanput dane kao gotove ideje, nego· se trajno u svojoj dijalektici otkrivaju ljudskom duhu na specifističan način, to se otud nameće i potreba fraynog ispitivanja i preispitivanja duha škole i njenih zadaća, pa što više i njenih organizacionih oblika.

Razmatrajući naš problem u vidu sadašnjice, njene situacije, njenih potreba i fendencija, dužni smo prije svega da naglasimo jedno. Buđenje nmarodne svijesti u prošlom stoleću imalo je za posljedicu jačanje državljanske svijesti i prema tome izgrađivanje i učvIŠĆivanje države. Ona je pored ostalih općih briga preuzela i skrb nad školom na sebe, ne samo da nadzire i intervenira nego da vodii tumači njenu zadaću. Tu činjenicu ne smijemo previdjeti; naprotiv potrebno je da rasvijetlimo tu skrb države nađ školom odn. da razumijemo karakter etetiziranja školstva. U našim posebnim prilikama znademo da je cjelokupno školstvo u vlasti države. Privatne škole su idđejno i organizatorno prilagođene zahijevima državnog školskog zakonodđavsiva i njegovim školskim planovima i programima, Što dakako ne znači da ove u svom okviru ne mogu razvijati i svoju posebnu zadaću iz drugih idejnih motiva. Etatizacija ili podržavljenje škole je kurz gotovo u čitavom kulturnom svetu. U Evropi možda danas samo u Engleskoj privatno školstvo i privatna inicijativa dolaze u većoj meri do izražaja, ali i tamo, kako S. Z7essen u jednom svom prikazu engleskog školstva izvješćuje, jača sve više i više tendenza apsorbiranjem škole sa strane države. Ta briga i skrb države nije samo vanjske prirode, ne proteže se samo u pravcima administracije, nadzora i nužne intervencije nego je gotovo fofalna, Što znači da ona zahvaća u njenu jezgru, u njenu ideju i sadržaj. Država ovđe nastupa i djeluje svijesna svoje kulturne zađaće (Kulturstaat), Ove činjenice moramo imati u vidu. Svakako je ona u današnjim. prilikama onaj najmoćniji faktor koji će najkorisnije poslužini ideji i.