Учитељ

= 961

Vrijedno je zabiliežiti da je u sličnom duhu, a s obzirom na posebne prilike naše današnjice prof. Filip Lukas, na skupštini Matice Hrvatske u svojstvu njenog pretsjednika upozorio na vrlo složenu problematiku narodne kulture naglasivši pri tome naročito kako je narodna kultura samo u relativnom opsegu i značenju autohtona ili samorodna, budući da se u njoi organski isprepliću i ukrštavaju posebni i opći kulturni elementi i motivi. Dovol ino je napomenuti na pr. kako religija i crkva pretstavliaju autohtoni narodni elemenat, ma koliko su se oni tokom historije ukorijenili u narodnu dušu i u пјој se na poseban način sada očituju. Da i ne govorimo o drugim životnim područjima koji izviru iz jedinstvene strukture duha kulturnog čovjeka (na pr. nauka, etika i дг.).

Kada smo tako u općim potezima izložili temelina načela jedinstvene škole bit će potrebno da bar ukratko razmotrimo kako se njena misao očituje u vezi sa problemom školske organizacije uopće; dakle u prvom redu u vezi sa onim školstvom koje prelazi opseg i područje obavezne narodne škole. Na ovom mjestu problematika jedinstvene škole postaje mnogo složenija, teža i mnogostranija. Pokušat ćemo izložiti njene opravdane zahtieve da bismo onda što jasnije uočili što bi se trebalo i moglo učiniti za unapređivanje školstva sa ciljem da ono odgovori što poftpunije svojoi kulturnoj zadaći na jednoi a potrebama i zadaćama narodnog života na drugoj strani.

Da odmah kažemo ono što je za razumevanje duha i zahtjeva jedinstvene škole potrebno kako bismo presiekli sve one neopravdane prigovore koji dolaze sa protivničkih strana, Budući da ona obuhvaća cjelokupnu školsku organizaciju potrebno je to učiniti tim više da se njena misao shvati po onome što je u njoi pozitivno i vrijedno i što treba da nas rukovodi u unapređivanju školskog života.

Svakako je pogrešno razumiju i tumače oni koji drže da je njen temelini princip »isfa škola za svakoga« u duhu zahtieva kulturne jednakosti. Tko bi to želio, želio bi gotovo nešto nemoguće. Proftivnici su je stoga, ne razumijevajući je, nazvali jedinstvenu školu školom jednakosti — ili su bar vidjeli u tom smjeru opasnost. »Jedinstvena škola to nije i ne može biti. Ono što ona zahtijeva jest idealno: »svaki čovjek na svoje pravo mjesto« i s tim u vezi zahtjev da se svakom čovjeku omogući pohađanje one škole koja odgovara njegovim općim kulturnim mogućnostima i sposobnostima, darovitostima i sklonostima. Daleko od toga da školstvo reducira na jednu školu, dakle u iedan jedini linearni put, iz njena se duha postavlja zahtiev najšire, upravo što gušće školske mreže, ali sa zadatkom da to školstvo bude organski povezano u što uravnofeženiju cjelinu. Pod tim razumi|emo potrebu da se oštre konture među različitim i srodnim školskim tipovima ublaže, da se uspostave veze i prelazi, kako bi školska organizacija postala elastičnija i omogućavala svakome da kroz školu slobodnije ide svojim putem.

Toi zadaći škola, kakva je ona danas, ne može zadovoljiti u Jednoi većoi mjeri. Izabrana škola poslije 4-godišnje osnovne škole u velikoi većini slučajeva je put kojim se ide kao po nekom određenju sudbine; na njemu se može jedino Zapeti i sa njega sići, ali je teško u sadašnjoj situaciji ići putem sposobnosti, darovitosti i sklonosti bu-

Учитељ 36