Учитељ

ske rasprave nažalost više manje neznanstvenog karaktera. Tako su napose u časopisima Jugoslavenska Niiva, Književna republika, Kritika, Savremenik, Nova Evropa, Književnik, Polemika, Kultura, Priroda, Ars, Život, Hrvatska Smotra, Hrvatska revija, Nastavni vijesnik, itd. objielodanjene mnoge rasprave i eseji s filozofilskog područja; dok su filozofiiske rasprave više znanstvenog karaktera objelodanjivane ili zasebno ili u edicijama Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a u posljednje 4 godine i u pedagoškom časopisu »Napredak«. Neznanstvena (nmekritična) filozofija

Kako šira publika samo iz nužde prilazi k filozofiji tražeći novi pogled na život i svijet, to se najveći dio te publike ne produbljuje do pravog filozofiiskog umovania, već se zadovoljava obično s prvim novim filozofskim »sistemom«, koji je baš tada u modi. A u modi su obično samo oni »sistemi«, koji i nisu sistemi, već koji su samo zanimljive i jednostrane teorije a često s mnogo logičkih i činjeničnih nedostataka. Jer za širu publiku je važno to, da je teorija zanimljiva, nova i — lako shvatljiva! A kako je n. pr. svaka idealistička filozofila teško shvatljiva, to nažalost idealistički filozofijski sistemi izgleda — nikad neće ući u modu! Zato je i u Hrvatskoj poslije 1918 godine ušlo ponaiprije u modu prirodonaučno gledanje na život i svijet i to u običnom mehanističko-materijalističkom smislu; H:ickelizam ije naročito cvao tih godina. Malo kasnije ušao je u modu »relativizam« i to većinom na osnovu krivog interpretiranja Einsteinovih radova o matematsko-fizikalnoj teoriji relativiteta, po kojoj da le navodno »posve svejedno, da li ide mačka oko kaše ili kaša oko mačke«. Neki su pak ozbiljniji mislioci relativizam shvatili samo kao dinamizam, ti. kao nestalnost spoznaje (n. pr. Milan Marianović, teosof, u svom eseju »Četiri evanđelja religije relativnosti«), a tek ostali kao agnosticizam, ti. kao nesigurnost spoznaje. No ova relativistička moda imala ie i dobrih rezultata: u svojim (još predratnim!) matematskim raspravama, napose u značajnoj knjizi »Darstellung der Relativitiatstheorie...« (1994 god.) prikazao je prof. Dr. V. Varićak suvislost Lobačevskijeve geometrije s teorijom relativiteta, na osnovu čega da se može spekulativnim putem zaključiti da je kozmološki prostor neeuklidske strukture; no kako se opet javila oštra kritika Einsteinovih radova (Dr. Stjepan Mohorovičić: O Einsteinovoi teoriji relativnosti i o njezinu matematskom, fizikalnom i filozofijskom karakteru, 192923 — i druge vrijedne rasprave istog autora, a kaznije i Mladen Hegedušić), a s druge strane kako je prof. Dr. V. Vrkljan u svojim naučnim prikazima uzimao iste radove u zaštitu od nekih neopravdanih napada — to su ove raspre znatno uticale na izoštrenje pojmova kao i dubljeg interesa za prirodonaučne probleme.

S povećanim interesom za prirodonaučne probleme sve više | u modu ulazio pozitivistički pravac gledanja u filozofijskom umovanju hrvatskih mislilaca i naučnih radnika. No dok- je s pravim pozitivističkim duhom bio prožet samo izvjesni uži krug mislilaca (Dr. S. Matičević, Dr. S. HondiI »Pogledi suvremene fizike« 1929... 1): R. Bujas i dr.), dotle je veoma veliku raširenost dobila moda Freudizma. Freudizam je bio oko 19531 u Hrvatskoi u svojoj kulminaciji, pa je bio čak osnovan i klub psihoanalitičara u Zagrebu. No zamalo

14%