Учитељ

| нивоа авина аи Бива а ВЕРЕ O 221

kršćanskih pa je zato filozofija religije moguća i potrebna. A potrebna je »već i zato što protivnici kršćanske istine polaze od Tilozofije«.

I ovo, kao i posljednje dielo »Religiia i život« (izdala Jug. akad. znan. i umj. 1938) te sva ostala Zimmermanova diela sadrže mnogobrojne prikaze raznih drugih filozofijskih smjerova, koje prikaze često i obnavlja, čime ta diela mogu poslužiti kao informaciona upućivania u savremenu historiju filozofije.

Drugi važan predstavnik ove skupine ie Dr. Vilim Keilbach, čiji su važniji radovi: Problem religiie (1935), Die Problematik der Religionen, Eine religionsphilosophische Studie mit ђезопдеге Вегискајсћиgung der neuen Religionspshychologie (1936), zatim Moderna psiholosija religije (1937) i Problem intuicije u modernoj filozofiji i psihologiji religije (1937).

Hijacint Bošković osim drugih rasprava izdao је i veće djelo »Problem spoznavanja« (1931) u kojem utvrđuje tomističku зроznajnu teoriju, a Dr. Franio Šanc u svom savj|esno izrađenom dielu »Stvoritelj svijeta, niegova egzistencija, narav i njegov odnos prema svijetu« (1935) obrađuje mnoga kozmološka pitanja. Dr. Josip Marić u raspravi »Monizam i kršćanstvo« (1922) ukazuje na neodrživost monizma zbog nemogućnosti jednog jedinstvenog znanstvenog pogleda na svijet. Historijom katoličke filozofije bavio se Dr. Juraj Božitković, koji je izdao s tog područja dvije monografije. Dr. Dane Alfirević objelodanio je rasprave »Teosofizam i kršćanstvo« (1924) i »Fenomenologija« (1995), a Dr. Andriia Živković više rasprava O odnosu kršćanske (katoličke) religije prema kulturi pod naslovima: »Jedđinstvo kršćanske kulture«, »Problem etičke kulture«, i drugo.

Zakliučak

Promatrajući cjelokupan rad naših filozofičkih mislilaca unutar posljednjih 90 godina razabire se, da je glavna pažnja bila uperena na spoznainoteoretsko područie i na filozofiju kulture u vezi s filozofijskom pedagogikom. S logičkog područja izdano je samo iedno novo djelo (od Dr. M. Petrasa), s izričito metafizičkog područia imademo i opet samo {edno novo djelo (od Dr. M. Bride), a s estetskog i etičkog područja (ne vodeći računa o manjim prigodnim člancima i sporednim umetcima u ostalim djelima) nije izdano ni jedno sistematsko djelo. Ta konstataciia imala bi da posluži kao podstrek za upravlianie misaonog djelovanja na ova područja u koита зе živo osjeća duhovna potreba za novim suvremenim radovima.

%