Учитељ

iz prirodnih nauka, s jedne, i društvena znanja, s druge: strane. Matematika i jezici, tako isto, kao i crtanje, ručni rad i maternji. jezik. odnose se na formalne »navike« i obuka u njima ne sme biti .organizovana u obliku posebnih predmeta, :već kao formalna strana pomenutih celokupnih kompleksa. Uostalom, kao. protivnik ·krajnosti i smatrajući da obrazovanje budućih, specijalista »zahteva. vešto iskorišćavanje svega što je građanski syet stvorio, u tehnici i nauci«, Pinkevič preporučuje da se ne ukopčavaju na veštački način sva znanja: i navike u »komplekse« i, priznaje . kao. potrebu. izvesan broj: specijalnih časova za formalne predmete, a fako isto: za fiziku. i hemiju »van kompleksa«. Tako isto on je protivnik autonomije škole i ekstrema školske samouprave: škola mora biti .potčinjena u celini držayi i stranci, a, samouprava učenika nije učešće učenika u upravljaniu školom, već dopuna, predavanja i, vežbanja u društvenoj delatnosti u učeničkim organizacijama, u kojima glavna uloga pripada ćelijama komsomolaca i pionira. . | i i Pinkevičeva »Pedagogrika« imala je više prakličan. karakter. Teoriska pitanja u njoj su vešto obiđena. Taj nedostatak popunio: je A. G. Kalašnik ov, koji je krajem perioda Nepa štampao rad iz sociologije vaspitanja. Taj rad ispunjen teškim aparatom :marksističke učefiOsti, nesumnjivo je jedan od najglavnijih teoriskih radova. komunističke pedaPODiRĆ. 0) a VI OOU LUJ o DBA 3 Potpuno u duhu ekstremnoga sociologizma, Kalašnikov deliniše vaspitanie kao »deo opšte socijalnoga prilagođavanja«, »individualnoga ponašanja koje ne podleži naslednoji promeni, svesti i fizičkih svojstava čoveka, koji se organizuju i sprovode. za ostvarenje ciljeva okolne socijalne sredine«. U klasnom društvu vaspitanje se uvek izvodi u interesu neke klase. »Vaspitanje ie. proces promene: čovečjih bioloških svojstava u interesu socijalne sredine, ali su zahtevi sredine glavni i određujući a. biološka svojstva su naprotiv data i određena«. Kalašnikov kritikuje razliku između »vaspitanjia« kao pomagača razviću biološkoga organizma i »obrazovanja« kao ideološkoga formiranja čovećje ličnosti, koju je provodio Pinkevič. Takva razlika, koja utvrđuje ravnopravnost eksperimentalne i marksističke . pedagogike, ne može. se provesti, ler biološko vaspitanje je funkcija socijalnoga obrazovanja. »Dete već u krilu materinom odražava, na sebi socijalnu sredinu«. Ne postoje čisto biološki ciljevi vaspitanja: naša spoljašnja čula, razmišlianie, pamćenje, čak i telesni organi uvek se vežbaju na nekom materijalu, a ovaj materijal jie uvek određen socijalnim bićem«. Socijalno biće menja i samo biološko biće, koje je u krajnjoj liniji »funkcija društva«. Vaspitanje je tako reći isključivo socijalni proces, proces prilagođavanja individue potrebama neke socijalne klase. Takvo prilagođavanje je tako isto i politika, koja je takođe

%) A. G. Kalašnikov (rođen 1877 g.), istaknuti član kompartije, dugo je bio rukovod.lac profesion. obrazovania u RSFSR, bio ie glavni urednik sovjetske „Pedagoške enciklopedije“. U 1930 g. bio ie olfstranjen od svih dužnosti zbog „desničarskog skretanja“ (za{edno s Pankevičem i svekolikom „desničarskom opozicijom“). Glavni su mu radovi: HMHnycrpmManbHo-rpynoBas mukoma 1919. — Ouepku MapkcnHcrcKoi nemarorMkH. ToM 1. Conugonoruns BocnuraHugs, 1999 (HTpyrm TOM HHje uHauHiao). — IIpener a saanaum coBeTCKoOi menarormMKu mepexonHoro mepmo/ia, 1929..