Филателиста

4 SLOBODAN ŠOTRA

U periodu o kome govorim (1804-1840) obavljanje manipulativnog postupanja sa poštanskim pošiljkama sprovodeno je: po nalogu pošiljaoca, po pravilima o postupanju koja su sprovodile srpske sanitarne institucije i po obavezi službe određenih državnih činovnika.

(1) Po nalogu pošiljaoca;

pošiljalac (određena ličnost ili ustanova) izdavao je nalog za svako pojedinačno slanje po kome se postupalo u prenosu poštanske pošiljke. Nalog o postupanju izdavan je usmeno i pismeno, u zavisnosti ko prima, ko šalje i šta

je predmet pošiljke.

• Usmeni nalog o postupanju: korišćen za važne državne pošiljke koje su upućivane visokim ličnostima u inostranstvu i zemlji (Sultan i Porta u Carigradu, Vezir u Beogradu...), direktno prenošene, primane i uručivane lično – u ruke (bez posredovanja); pošiljke: pismene poruke, objave, dokumenta... (u različitim formama pakovanja: urolano, savijeno..., najčešće bez upisa spolja, sa voštanim pečatom pošiljaoca), osim pismenih pošiljaka slat je novac i razne druge dragocenosti; pošiljalac je obično bio Knjaz (kasnije i vlast do Knjaza, Državni savet...); prenosioci isključivo tatari ı to oni najsposobniji (najiskusniji). Usmeni nalog sadržao je pored osnovnih uputstava za manipulaciju sa pošiljkom: ime primaoca, mesto odredišta, trasa i brzina prenosa, datum isporuke i druga složena uputstva: način uručenja, usmeno saopštenje primaocu prilikom predaje pošiljke, predviđeni rok čekanja za povratnu poštu — odgovor, razni obaveštajni i izviđački zadaci, itd. Usmeni nalog prenosioci su pamtili i po njemu postupali. Po obavljenom prenosu i isporuci pošiljke tatari su o tome izveštavali nalogodavca – pošiljaoca, uz obaveštavanje o obavljanju i drugih zadatih poslova. Sve ovo je razlog zašto su tatari smatrani činovnicima od najvećeg državnog poverenja.

• Pismeni nalog o postupanju:

najčešće korišćen vid naloga, kako za važne pošiljke po zemlji ı inostranstvu, tako i za one obične prenošene po unutrašnjosti; pošiljke su: pismene poruke ! drugo..., pisane na tabaku papira, koji se zatim preklapao-savijao u formu provizornog koverta i sa poleđine zatvaran voštanim pečatom pošiljaoca; pošiljalac: određene ličnosti ı državne ustanove; prenosioci: tatari, surudžije, skeledžije, čamdžije...; prenos vršen sa posredovanjem (etapno) ı rede direktno (bez posredovanja). Pismeni nalog o postupanju upisivao Je sam pošiljalac na prednjoj strani provizirnog koverta i sadržao je: mesto polaza (kasnije ı naziv pošiljaoca), ime primaoca, mesto odredišta, broj protokola pisma i po potrebi posebne instrukcije (o hitnosti – brzini postupanja). Nalog je sadržao sve potrebne informacije za organizovano (etapno ili direktno) prenošenje pošiljke, gledano ı u poredenju sa danas važećim pravilima, osim što tada uz mesto polaska nije upisivan