Филателиста

SRBIJAFILA XII 37 _______- O i O O ______ · Po broju izložbenih vitrina, Srbijafila XII je nadmašila sve dosadašnje republičke takmičarske izložbe. Bile su zastupljene sve izlagačke klase, a zastupljenost izloženog materijala po klasama je dobar pokazatelj šta naši filatelisti sakupljaju. Naravno, mogu se izvoditi ı drugi zaključci i donositi odgovarajući vrednosni sudovi. Teško je zamisliti da postoje zbirke maraka, poštanske istorije, poštanskih celina i drugog filatelističkog materijala koje se sakupljaju »onako za sebe« a da njihovi vlasnici nisu spremni da ih prikažu javnosti. Na stranu i potreba svakog od njih, da svoje znanje i umeće prikaže javnosti pa na kraju dobije i tržišnu (komercijalnu) verifikaciju onoga što poseduje. Zato iznenađuje nedovoljna spremnost za izlaganje kada se objave značajnije izložbe, u poslednje vreme 1 ро godinu dana unapred. Ta okolnost veoma ograničava organizatora u pogledu mogućnosti da sam provede selekciju koja bi bila normalna u uslovima većeg broja ponuđenih izložaka. Zapaža se stagniranje izložaka koji se pojavljuju u klasama koje po prirodi materijala i njegovim cenama na tržištu nisu razvojno i inVesticiOno zahtevne (tematika i maksimafilija, na primer). Dobija se utisak, da se i dalje najviše ulaže u zbirke koje su na prethodnim izložbama visoko ocenjene. Mišljenje da nagrade stimulišu izlagača da nastavi da usavršava svoj izložak može se prihvatiti, ali moramo znati da se nagrade zarađuju, zapravo dolaze posle velikog rada pa i materijalnog ulaganja. U njima mora biti sadržana najveća moguća mera objektivnosti. Zato, ukoliko se prilikom ocenjivanja pomišlja na podsticajni momenat kao dodatak konačnoj oceni, žiri mora da ga isključi jer on indirektno ide na štetu izlagača. Da bi se primenila objektivna merila (formalizovana kroz pravilnik za izlaganje) moraju se stalno vršiti poređenja. Jedino tako znaće se šta ima objektivnu, a šta neku drugu vrednost (ljubiteljsku, zamišljenu, predpostavljenu, očekivanu). Labaviji kriterijum u ocenjivanju, primenom faktora podsticaja, doveo bi do toga da su ocene na izložbama u zemlji čak dva ili tri stepena više od onih koje ti isti izlošci dobijaju u inostranstvu. Zato iluzije o vrednosti treba na vreme otkloniti jer izlagačima ne koriste. Neki će reći da Je kriterijum »značaj« često opredeljujući za navedene razlike jer ono što ima visok značaj za nas ima sasvim drugi značaj za Evropu itd. To je neprihvatljivo tumačenje. Značaj jeste jedan od kriterijuma za ocenjivanje koji u sebi sadrži najviše globalnog i to u geoplitičkom smislu, zato zaista nema nikakvog smisla jednom ga meriti nacionalnim, a drugi put evropskim aršinom. Moraju se strogo primeniti pravila FIP ako hoćemo dalje. A hoćemo. Teško Je zamisliti izlagača na Srbijafili, a zatim na Jufizu sa osvojenom pozlaćenom ili nekom većom medaljom koji nema ambiciju da međunarodno izlaže. Ostajanjem samo na izložbama u zemlji takav filatelista se lišava mogućnosti da se takmiči i afirmiše svoj rad u daleko Jačoj konkurenciji od nacionalne. Vrednosni sudovi koji se daju izlošcima u međunarodnoj konkurenciji su značajan momenat u tržišnoj valorizaciji izložaka.