Филателиста

PISMA UREDNIŠTVU

Povodom članka Sloodana Bajića, "Falsifikati temišvarskih pisamat«, objavljenog u časopisu »filatelista » br. 252, strane 9/14.

Poštovani g. Uredniče,

Sa velikom pažnjom sam pročitao i analizirao pomenuti članak i zaključio da moram da ukažem na neke netačnosti u članku, koje presudno mogu da rehabilituju pojedine "falsifikate" i vrate ih u redove ispravne filatelije.

Kod pisma poslatog iz Travnika za Novi Sad, koje sigurno ne spada u temišva!tska pisma, na strani 11, učinjen je previd tvrdnjom da je tarifa u celom Kraljevstvu toga 12. avgusta 1919. godine za pisma već bila podignuta na 30 vinara/helera/filera, pa je zahtev za portiranjem opravdan a mađarska porto marka od 20 filira je izvorno na pismu. Okolnost da na marci nije isti žig kao na poleđini je razumljiva, jer službenik na prijemu pošte nije isti sa onim na otpremi. U prilogu dajem ilustraciju analognog pisma upućenog iz Tuzle za Karlovac 2. septembra 1919. godine, nedovoljno frankiranog i portiranog sa 20 vinara i žigom "Т" (81. 1). sl. 1 Nedovoljno frankirano pismo, 20 helera + 20 vinara za nedostajući iznos od 10 helera.

U vezi sa pismom na strani 12, sa mađarskom ekspresnom markom od 2 filera (u tekstu pogrešno označena kao "ekstremna ) neopravdano je očekivati ekspresnu doplatu od 60 filira, jer SURGOS marka od 2 filira nije za to ni bila predviđena, već samo za bržu isporuku štampanih stvari, sa redovnom poštom. Kada je ta manipulacija ukinuta, SURGOS marka je i dalje ostala u upotrebi sve do 1921. godine, za redovno franki-

15

ŠPEDITEMSKA ! ROMISIONLANA RADMAJA

ĐORĐEVIĆ LI SELIMOVIĆ

TUZLA KRALJA PETRA ULICA Br. 8 сат зена ке“

и шине исте.

тапје, tako da je 17. marta 1919. godine ona bila u redovnoj upotrebi. Uostalom, Direkcija Zagreb je tu marku pretisnula sa HRVATSKA SHS.

Konačno, karta na strani 14 iz Bavaništa u Vršac, sa rukopisnom oznakom cenzora: RŠutor očekuje već 25. novembra 1918. poznati cenzumi žig “SRP KR. VOJNA CENZURA VRŠAC” poznat, prema Višackom (Filatelista br. 225/226), tek od februara 1919. godine, pa je rukopisni paraf cenzurisanja opravdan. U tome opisu autor se poziva na strane “49i50“, ali njih nigde ne mogu da pronađem, kako bih saznao na šta misli.

Kartu prikazanu na strani 13 autor proglašava falsifikatom zbog žiga na nemačkom “ZENSURERT”. U nedoumici sam, jer Višacki na strani 32 (Filatelista br. 225/226) pominje upotrebu takvih žigova utoku 1919. godine (Apatin), pa je mogao biti upotrebljen i u Oršavi pri dolasku karte, kao zatečeni žig po povlačenju nemačke vojske.

Nadam se da će ovaj mali doprinos rehabilitovati neka od pisama koja su proglašena za falsifikate, a radi pravilne orijentacije sakupljača.

Sa poštovanjem i sredačnim pozdravom, Dr Jovan Veličković