Филателиста
15
Kroz vekove mnogi su se gospodari promijenili nad ovim područjem. U novijoj istoriji Trstom, dijelom Istre ı Slovenskim primorjem vladala je Austrija, dok je zapadna obala Istre s ostrvima bila venecijanski posjed. Propašću Venecije i pobjedom nad Austrijom Napoleon Je konsolidovao ove zemlje unutar Ilrske provincije, no nakon kratkog vremena njegovim porazom cijelo područje palo je pod Austriju, koja je njime vladala do kraja Prvog svetskog rata. Kraljevina Italija ušla je u taj sukob podstaknuta Londonskim ugovorom, kojim joj Je bilo obećano Slovensko primorJe, Trst, Rijeka, deo Dalmacije i većina ostrva, što je na mirovnoj konferenciji uz podršku Francuske ı Velike Britanije i zatražila. Nova Kraljevina SHS nije Joj se mogla odupreti, iako je uspela da delomično ograniči njene zahteve u Dalmaciji. Rapalskim ugovorom sklopljenim 1920. cijelo Je spomenuto područje pripalo Italiji. Istim ugovorom potvrđen je status „slobodnog grada” Rijeke, koji se pod udarom talijanskih aspiracija održao samo četiri godine, kad je ı taj grad prešao pod talijansku upravu (1924). Kapitulacijom Italije 1943. celo područje postaje deo tzv. Talijanske Socijalne Republike, Mussolinijeve tvorevine pod nemačkim nadzorom, uprkos hrvatskim zahtevima za Istrom ı Jadranskim ostrvima.
Krajem aprila 1945. nemačkom kapitulacijom u severnoj Italiji pala je i Mussolinijeva Socijalna Republika. Partizanske snage prodirući s jugoistoka zajedno s lokalnim jedinicama brzo su iskoristile novonastale okolnosti i zauzele ovo područje; drugim rječima, zavisno o političkoistorijskom stanovištu čitaoca, došlo Je do „oslobođenja” odnosno „okupacije” bivšeg talijanskog prostora. Detaljan opis vojnih operacija može se naći u brojnim vojnoistorijskim studijama, no u svrhu ovog članka treba navesti da je invazija Istre počela krajem aprila s Cresa ı Malog Lošinja, koji su bili zauzeti već 21.04.1945. Glavne snage jugoslavenske vojske koje su sudjelovale u ovim borbama bile su Cetvrta armija, iz pravca Hrvatske, i Deveti korpus, iz pravca Slovenije. Velika pomorska baza u Puli konačno se predala 06.05.1945, Trst je djelomično zauzet 01.05.1945, a predaja ostataka njemačke vojske uslijedila je 02.05.1945. Jedinice Jugoslavenske armije uspjele su doseći Monfalcone i Goricu, nekih dvadesetak kilometara severno odnosno severozapadno od Trsta.
Borba za Rijeku također je započela krajem aprila ı grad je konačno zauzet 03.05.1945.
Uprkos bliskoj suradnji sa saveznicima u Italiji, nije bilo nikakvog prethodnog sporazuma o upravi nad ovim područjem. Napredujući kroz Italiju anglo-američke snage sastale su se sa svojim partizanskim saveznicima početkom maja u Trstu, Monfalconeu i drugdje u Julijskoj krajini, ali sa sasvim drugim vojnim i političkim namerama, te je na terenu došlo do neugodnih situacija, a ponekad ı manjih sukoba.
Zahtevom za ovo područje jugoslovenska je strana želela ispraviti, po Jugoslovenskom mišljenju, nepravedne i nametnute odluke i ugovore u međuratnim godinama. S druge strane, zapadni saveznici polagali su veliku pažnju