Борба, 10. 11. 1988., стр. 13
KOMENTARI POVODOM 2АЈЕОМСКЕ SEDNICE PREDSEDNIŠTAVA CK SK SRBIJE | PK SK KOSOVA
IMHO
ГА
И
Otisci državnih prstiju
Bez obzira na remi ishod sjednice predsjedništva CK SK Srbije i PK SK Kosova,
odlaganje trilateralne partijske konferencij
ješenog rezultata
S obzirom na to da je u domaćoj političkoj utakmici sve više navijača, i ishod zajedničke sjednice predsjedništva partijskih tijela Srbije i Kosova mogao bi glasiti sportski: nula prema nula. Više je razloga za taj skor.
Ponajprije, sudarila su se dva rukovodstva koja partijskim instrumentarijem pokušavaju riješiti klasični državni problem, (ili, još bolje, probleme). Izostanak pravne sigurnosti, disfunkcije pravosudnog i upravnog sistema, nacionalno kao presudan faktor, svih odnosa, od proizvodnih do susjedskih — nisu ništa drugo do skup razloga za kolaps državnog mehanizma. Zatim, oba rukovodstva koriste navodnu masovnu legitimaciju „svoga” dijela stanovništva, ali ne raspravljaju o vlastitoj odgovornosti za ekonomsko stanje Republike u cjelini, za političku situ-
Š na naš
~ • Ne može biti prihvatljivo odbijanje odlučne diferencijacije u sopstvenim redovima, odnosno prevashodno insistiranje na od-
govornost drugih — ma koliko i ti drugi bili odgovorni
ЛНЕВНИК
S O OCU TI Liar ЛИНЕ ad
... Svakako nikom ne bi trebalo poželeti polupane prozore (posle čega slede ostavke), ne želimo sigurno ni vanredno stanje u bilo kom delu Jugoslavije, čak ni, kako to u jednom delu Jugoslavije kažu, „hitne mjere“. Većina Jugoslovena ne želi, međutim, ni da se ovako nastavi, da se maltene u svakoj prilici odlaže i ono što je odavno neodložno. A — upravo to radimo. . Jugoslovenska javnost je, naime, upoznata sa upozorenjem koje je, a zna se i zašto, kosovskom partijskom rukovodstvu uputio Centralni komitet SKJ. Zna se da se takva mera ne izriče svaki dan i zaista je neshvatljivo da „upozoreno“ rukovodstvo posle svega onog što je o njegovom radu na ovom plenumu rečeno sada izriče sebi samo javnu kritiku.
Ne može zato, i ne samo zato, biti prihvatljivo odbijanje odlučne diferencijacije u sopstvenim redovima, odnosno prevashodno insistiranje na odgovornosti drugih ma koliko i ti drugi bili odgovorni (pre svih srpsko i jugoslovensko partijsko rukovodstvo). Teško je ne složiti se sa ocenom da je kosovsko partijsko rukovodstvo izricanjem (sebi) javne kritike unelo veliku zabunu među jugoslovenske komuniste, kao i to da je ono što je izrekao CK SKJ javnom kritikom samo ublaženo, a diferencijacija na Kosovu vraćena za korak...Bilo bi pošteno i korektno da ovo što smo započeli i završimo, reče jedan od učesnika zajedničke sednice. Reče i želja mu ostade neиз епа. По Када — videće se. Već u Prištini, na sastanku Рокгаjinskog komiteta SK Kosova, ili u Beogradu, na zajedničkoj sednici tri predsedništva? Ili će ono dogovoreno „što pre” potrajati kao i ninogo puta do sada?
Bogdan ČETNIK
VJESNIK
aciju u kojoj se uporno pokušava samo jednim sredstvom odgovoriti na poteze druge strane: inzistiranjem na vlastitom viđenju i pobijanju navoda koji stižu s druge strane pregovaračkog stola.
Treće, do političkog remisa došlo je i zbog toga što se za stolom pregovara i pogađa oko jednog jedinog pitanja: je li dio rukovodstva, koji neće odstupiti sa vlasti, kriv za kosovsku golgotu, i hoće li stradanje prestati usvoji li se taktika i zahtjevi drugog rukovodstva. Pri tome, oba pregovaračka partnera kao da zaboravljaju da su dio Jugoslavije i SKJ (posebno), da
e pokazuje koliko je bure ispod neri| ; 'stanje u ovoj pokrajini približi tački preokreta
su dio sistema i političkog konteksta zajedničkog ne samo tim dvjema rukovodnim grupacijama.
Bez obzira na remi ishod, odlaganje trilateralne partijske konfencije zakazane za 7. studenoga i, kako sada stoje stvari, sasvim neizvjesnog datuma i mjesta novog zakazivnja, pokazuje koliko je bure ispod neriješenog rezultata. Očito je, obje strane su nezadovoljne postignutim, a također i spremne da do nekog budućeg susreta, ako ništa drugo, a onda pokušaju ositurati ulogu presuditelja u vidu Predsjedništva CK SKJ. Pristane li Predsjedništvo na tako nametnutu ulogu, stvari će se još više zakomplicirati, ako je to uopće moguće s obzirom na situaciju na Kosovu i odnos republike prema tome svome dijelu.
Vlado RAIĆ
Kisela jabuka · odgovornosti
Naredna sjednica Pokrajinskog komiteta SK Kosova vjerovatno je posljednja šansa da se, suočavajući se sa samim sobom, suoči i sa jasnim zaključcima 17.
sjednice
...Još jednom se potvrdilo da je i pored isticanja posljednjih minuta, posljednjeg čina kosovske drame, više nego teško zagristi „kiselu jabuku odgovornosti“ svih onih koji su ovu Pokrajinu, Srbiju i zemlju u cjelini, doveli do političkog kolapsa. Istina, adrese se znaju, mnoge još od 9. sjednice CK SKJ, ali nikako da na njih stigne i poziv za polaganje računa zbog neučinjenog ili posrednog doprinosa bujanju kontrarevojucije. Ovo tim prije što je situacija u Pokrajini iz dana u dan teža, što su ljudi sve odlučniji u namjeri da se kolektivno isele ukoliko im se ne može garantovati miran život, što bi svakako bio najteži poraz Saveza komunista.
Koliko je neophodna kadrovska obnova na svim nivoima u Kosovu, govore i posljednji događaji vezani. zauraspravu-o ustavnim promjenama u SR Srbiji. Poznato je da su te promjene, odnosno predlog Ustavne komisije Skupštine ove Republike, kao jedina i zajednička osnova, prihvaćene i od Predsjedništva, a potom i CK SKJ, na 18. sjednici. Međutim, javna rasprava protiče u znaku potpune nacionalne podijeljenosti. Umjesto nacionalni plebiscit: Albanci po
ПОБЈЕДА
rasprave, na Kosovu je prisutan pravilu odbacuju, a Srbi, Crnogorci i drugi nealbanski živalj prihvata predložene promjene.
Na ove podjele, bez sumnje, pored djelovanja albanskih nacionalista i separatista, uticala je i aktivnost pojedinih pokrajinskih funkcionera u bazi, koji su, u neodmjerenim javnim istupima išli čak dotle da su govorili o ustavnim promjenama kao tobožnjoj pripremi za oduzimanje zemlje Albancima... Šta će se dogoditi na narednoj sjednici Pokrajinskog komiteta SK Kosova, teško je u ovom momentu predvidjeti. Ali, činjenica 'da su i pored „tantalovih muka“ zaključci jednoglasno usvojeni, uliva nadu da je kosovsko rukovodstvo bar donekle smoglo snage da zagrize „kiselu jabuku odgovornosti“. To je vjerovatno posljednja šansa da se, suočavajući se sa samim 50bom, suoči i sa jasnim zaključcima
17. sjednice. Vidoje KONATAR
Ko (ni)je otišao?
Posle protekle burne političke nedelje u kojoj su održane čak dve (ponovo zatvorene) sednice Predsedništva PK SK Kosova i u kojoj je bila i zajednička sednica predsedništva CK SK Srbije i PK SK Kosova, jedno pitanje potisnulo je sve ostalo: da li će dva čelna partijska funkcionera u Pokrajini, Kaćuša Jašari i Azem Vlasi, podneti ostavke?
Mada su ovo dvoje funkcionera i u sredu na sednici u Beogradu sporadično priznali da neko mora biti odgovoran za situaciju na Kosovu, uprkos jednoglasnom usvajanju zaključaka, ostao je utisak da Kaćuša Jašari i Azem Vlasi ne smatraju da baš oni treba da odu.
Još pre 17. sednice pokrajinsko rukovodstvo počelo je da priča o
SAVETUJE: BOŽIDAR ILIĆ
Raskid ugovora o doživotnom izdržavanju
Raša Dragojević, iz okoline Kraljeva, piše:
Stranke su zakljčučile i overile ugovor o doživotnom izdržavanju, kojim su, među ostalim, ugovorile i zajednicu života. To je trajalo skoro pune dve godine, a za to vreme je davalac izdržavanja uredno i savesno vršio sve svoje ugovorne obaveze. Uprkos tome primalac izdržavanja sada predlaže i traži da se ugovor raskine, a kaže, ako to druga strana neće, on će raskid tražiti preko suda tužbom. Može li tako?
Odgovor: Po zakonu svaka stranka može da traži raskid ugovora o doživotnom izdržavanju i onda kada je ugovorena zajednica života. (član 120 Zakona o nasleđivanju). Prema tome, čak i onda kada jedna stranka sasvim saves-
no izvršava ugovorene obaveze,
druga stranka može da traži raskid. Ne traži se da su odnosi toliko poremećeni da je zajednica života nepodnošljiva. Znači ne traži se krivica jedne stranke da bi samo tada druga mogla da traži raskid.
GEROVITAL”
formula 2}
гбалага Рој.
ČAROBNA MOĆ PRIRODE U JEDNOJ TEGLICI
ду јури
ПИТИ
Ма
odgovornosti po oprobanoj taktici uzmicanja: „Mi smo novo rukovodstvo bez hipoteka prošlosti, a treba nam i vremena da nastavimo 8nmyrekonstrukciju partijskog vrha. Ne može se ništa uraditi preko noći”. Noći su prolazile, a sve jasnije je bilo da oni nisu ni nameravali da isteraju stvari načistac. Jer, narednog petka, ni Kaćuša Jašari ni Azem Vlasi nisu krili zadovoljstvo što su uspeli da smire lop-
tu i čak dobiju komplimente od )
jednog dela Pokrajinskog komiteta... Lijana AVDIĆ
ukrštene reći
BROJ: 1922
Vodoravno: 1. Manje važno, 8. Znak za platinu, 10. Užina, 11. Hvatanje ili ubijanje životi-
nja, 12. Grad u Turskoj, 13. Mi- |
lanska opera, 15. Dragovoljno,
16. Merilac vremena, 17. Otac: |
(starosl.), 18. Nepromenjiv, 19.
Francusko muško ime, 20. Tekst |
sa stranog jezika, 21. Predlog, 22. Golman, 23. Sveza, 24. Parče, odlomak, 25. Delić tečnosti, 26. Helenski filozof, učenik Sokratov, 27. Afrička država, 28. Radnik na teškim poljoprivred-
nim poslovima, 29. Avijatičar,
30. Preko, 31. Pustinjska oblast u Čileu, 33. Uzvik, 34. Početno slovo imena.
Uspravno: 1. Dragi kamen, 2. Gubiti oslonac, 3. Morska riba,
4. Marka automobila, 5. Rekau -
Francuskoj, 6. Inicijali interpretatorke zabavnih melodija iz Splita, 7. Produžetak, 8. Cvetni prah, 9. Supstanca, 11. Poluostrvo kraj Dubrovnika, 14. Boja, 16. Koji izaziva gubitke, 18. Nečastan, 20. Sveštenički čin, 21. Marksovo delo, 22, Nakvaše-
nost, 23. Golubica (šp), 24. Arhi-" .|tekta, projektovao komplet bol.
nica na „Rebru“ u Zagrebu, 25
32. Lična zamenica, 34. Sveza.
' Utrnuli refleksi
U sadašnjoj kosovskoj stvarnosti, ovo rukovodstvo ostavilo je bezbroj otisaka prstiju koji pokazuju da nije bilo dovoljno spremno, sposobno i hrabro da
Sađa je to već prilično izvesno: u danima koji slede — pogotovo posle ostavki — grupni portret kosovskog rukovodstva pretrpeće značajne izmene. To je ujedno i najkrupnija politička činjenica minule sedmice, koja nam je bar donekle dala povoda da poverujemo kako smo možda prešli vrhunce političkih borbi i kako bismo ubrzo mogli da izađemo iz bespuća košmara.
Prištinski. popravni kadrovski ispit takoje krenuo dalje od najavljene „radne diferencijacije“ koja je prošle nedelje zazvučala prilično ironično. Ponajviše zbog toga što se nikako nije rimovala sa ocenom CK SKJ da je sadašnji pokrajinski partijski vrh najodgovorniji za teško, bolje rečeno, godinama nepromenjeno stanje na Kosovu. Istine radi, mora se priznati da stvari na Kosovu nisu pošle ukrivo pod patronatom ovog, verovatno najmlađeg partijskog rukovodstva u zemlji, formiranog uglavnom posle 1986. godine. Ali, u sadašnjoj kosovskoj stvarnosti, ovo rukovodstvo ostavilo je bezbroj otisaka prstiju koji pokazuju da nije bilo dovoljno spremno, sposobno i
hrabro da stanje u ovoj pokrajini približi tački preokreta.
Pošto je neostvarenu prošlost teško prediviđati, neka za dublje analize ostane utvrđivanje istine o tome — zašto sadašnji pokrajinski partijski vrh, oslobođen svojevremeno mnogih hipoteka prošlosti,
nije posle prvih dobrih poteza 15- |
koristio šansu da ispiše nove, neuporedivo vedrije stranice kosovske istorije. Ili, zašto je posle uklanjanja iz svog sastava ubrzo izgubilo inicijativu, pokazivalo prečesto utrnule političke reflekse i na kraju dokazalo da u rukama zapravo drži samo dizgine od konca? Ako. ne ni zbog čega drugog, sadašnje partijsko rukovodstvo Kosova zaslužilo je ozbiljniju rekonstrukciju zbog činjenice da u njemu samom postoji ozbiljna pukotina i nepoverenje nastalo upravo po nacionalпот 5ауц...
Nenad STAFANOVIĆ
Traženje poštenjačina
Ako se na Kosovu ne bi pronašli rukovodioci pri· hvatljivi za obe strane, trebalo bi primeniti rešenje poznato iz istorije komunističkog pokreta—Kslanje sposobnih kadrova iz „centra“, po direktivi, mada je pitanje kako bi na to gledala većinska narodnost u
Pokrajini
Čistka na Kosovu ima dimenziju koja je najkraće izražena u rečenici toliko puta napadanog Azema Vlasija: „Ako neko misli da treba da ode čitavo pokrajinsko rukovodstvo Saveza komunista, to uopšte nije teško, jer nama nije pri srcu da smo na tim funkcijama“...
Ako na Kosovu ne bi pronašli rukovodioce prihvatljive za obe strane, koje već godinama uzalud traže, trebalo bi da pronađu reše-
nje poznato iz istorije komunistič- ·
kog pokreta: naime, da se iz „centra“, po direktivi,šalju na određeno područje sposobni kadrovi. Pitanje jeste u tome kako bi na te ljude gledala većinska narodnost u Pokrajini.
Ostaje nam, dakle, nada da je na Kosovu još dovoljno poštenih, jugoslovenski usmerenih Albana-
DELO
ca, Srba, Crnogoraca, Muslimana i poneki Slovenac od njih 320, koliko živi u toj pokrajini.
Ostaje takođe otvoreno pitanje da li će promena partijskog rukovodstva, sama za sebe, zaista promeniti prilike na Kosovu, stvoriti razumevanje među ljudima, otkloniti osećaj straha i ugroženosti kod nealbanaca, dece i odraslih, zaustaviti iseljavanje. Na ovo će
pokušati da odgovori i nova sedni- ·
ca (odložena). Vlado ŠLAMBERGER
Oglušavanje o upozorenja
Predsedništvo Pokrajinskog komiteta SK Kosova· uporno „odoleva“ upozorenjima i zahtevima iz baze i sa vrha o neophodnosti korenitijih kadrovskih promena u najvišem rukovodstvu SK Kosova
Ako je suditi po stavovima pojedinih najodgovornijih ljudi u SK Kosova, iznetih na proteklim partijskim skupovima u Pokrajini, Republici i na nivou federacije, o odgovornosti pojedinaca i organa za sve složenije stanje na Kosovu, mogao bi se steći utisak da je za kosovsku dramu, koja ne prestaje, odgovoran neko drugi van institucija sistema u Pokrajini i oni koji su u čelnim organima tih instituci-
a...
Objektivno, daleko najveću odgovornost za sva nepovoljna kretanja na Kosovu, a pre svega ne-
24
smanjeno delovanje albanskop ha" _QOE+GGLENIKA РАДЕ ЛА ЕН
Јединство ·
cionalizma i separatizma, snose rukovodstva u Pokrajini i pojedinci u njima, Pri tome, posebnu odgovornost svakako ima Savez ko-' munista i organi koji su na čelu avangarde radničke klase na Kosovu. I ova konstatacija mogla se bezbroj puta čuti i u bazi, a i u čelnim organima ove zemlje...
Vidoje ĐIKANOVIĆ ;
_ M II TL
___БЕбЕМЈЕ ВКЕОЈА: 1921
Vodoravno: 1. Maksim Gorki, 11. Arenda, 12. Mars, 13. Kamen, Hemijski element, 26. Naše žen 14. KK, 15. Mit, 16. Elan, 17. Pod, 19. Ko, 20. Til, 21. Kalas, 23. AC sko ime, 27. Diznijev junak, 29 (August Cesarec), 24. Koločep, 26. Arizona, 28. Ep, 30. S, 31. DraSlana voda u kojoj se drži meso, ma, 32. Ari, 33. Ob, 35. Ira, 36. O'Nil, 37. Krk, 39. Otava, 40. Anuj,
42. Dralon, 43. Komparacija.
BORBA, 10. novembar 1988. strana
1
ДОКУМЕНТИ О СПОЉНОЈ ПОЛИТИЦИ СФРЈ 1941-45
„. Чињеница да су у току другог свјетског рата 5:
у међународним односима Југославије дјело-
вали паралелно народноослободилачки по- |
крет, а од 29. новембра 1943. године НКОЈ као привремена влада, с једне стране, и краљевска југословенска влада у Лондону, с друге стране, наметнула је потребу да се о томе води рачуна и при избору докумената за овај период. Ово утолико прије што су велики савезници антифашистичке коалиције СССР, САД и Британије — одржавали дипломатске односе с краљевском југословенском владом, признавали интегритет Краљевине Југославије и што је био у питању међународни континуитет југословенске државности. Због тога се у овој збирци, нарочито у њеном првом тому, налазе спољнополитички документи и НОП и краљевске владе, без обзира на битне разлике међу њима, које се лако уочавају и указују на дисконтинуитет унутрашњег _ поретка. Посебна особеност спољнополитичке актиности НКОЈ огледа се у напорима за међународно признање ослободилачке борбе народа Југославије, а тиме и нове Југославије која је из ње израстала...
Раиф Диздаревић
Ратне тајне „Црвено-плаве едиције“ Спорни тр за окршај
0
ž
енутак
Коминтерна пита: „Зашто се ви потписујете ТИТО2“
Насупрот изричитом ставу Централног комитета КПЈ против приступања Југославије Тројном пакту — још пре његовог потписивања, у Прогласу највишег партијског руководства народима Југославије средином марта 1941. — упутства Москве, заправо Коминтерне о томе, била су приметно друкчија и неодређенија.
И док је руководство КПЈ позивало народ на митинге, да „најури владу“, руководство Коминтерне је и после 27. марта, два дана касније — према зборнику „Документи о спољној политици СФРЈ“, у издању „Југословенског прегледа“ — у телеграму наложило руководству КПЈ:
Димитров „изричито саветује“
„Валтеру
Изричито саветујемо да се на овој етапи ограничите на интензивно и умјесно објашњавање масама става који сте заузели, али одустајући од уличних демонстрација и на сваки начин избјегавајући оружане сукобе
! маса с властима. Не препуштајте се тренут-
ним расположењима. Не заносите се бучним и на изглед ефектним иступањима, већ сву своју пажњу усредсредите на објашњавање наших принципа и парола, наше комунистичке политике; на учвршћење Партије, за збијање и организовање снага радничке класе, сељачких маса и радног народа града и на свестрано припремање тих снага; на јачање и ширење нашег утицаја међу војском и омла-
|дином. Не истрчавајте се. Не насједајте про-
вокацијама непријатеља. Не стављајте под удар и не бацајте превремено у ватру аван-
| гарду народа.
Још ни издалека није наступио тренутак
| одлучног окршаја с класним непријатељем.
Основни задатак Партије сада се састоји у томе да неуморно објашњава своја гледишта и да свестрано припрема себе и масе. Примите то на знање и извршење. Потврдите пријем овог писма.
Информишите редовно.
29. 3. 41. Димитров“
Неспоразуми између Извршног комитета комунистичке Интернационале и руководства КПЈ настављени су током читавог НОР, све до укидања Коминтерне. Већ у првој ратној години дошло је до оштрих речи око формирања Прве пролетерске бригаде. Ова легендарна јединица НОВЈ формирана је, као што је познато, 22. децембра 1941, и Тито је о томе обавестио Москву.
У марту 1942. уследио је одговор из Коминтерне: Деда Валтеру, Валтер Деди
„За старог
Приликом прегледа свих ваших информација стиче се утисак да се у неким подацима (...) од стране Енглеза и југословенске вла-
де може наслутити да партизански покрет
добија комунистички карактер и да се усмјерава к совјетизацији Југославије.
Зашто вам је, на примјер, било потребно да образујете специјалну пролетерску бригаду2 Па, сада се основни и непосредни задатак састоји у томе да се уједине сви антихитлеровски елементи, да се разбију окупатори и извојује национално ослобођење.
Како објаснити ту чињеницу да присталиама Енглеске успијева да формирају оружае јединице против партизанских одреда2 ар осим комуниста и њихових симпатизера
| нема других југословенских патриота с који-
ма бисте се заједнички могли борити против
| окупатора2
Тешко је сагласити се с тим да Лондон и југословенска влада иду с окупаторима. Ту мора да постоји неки велики неспоразум. Много вас молимо да озбиљно размислите о читавој вашој тактици и дјеловању и да про-
| вјерите да ли сте учинили са своје стране све
што је могућно да се створи истински и јединствени национални фронт свих неприја-
| теља Хитлера и Мусолинија у Југославији ра-
ди остварења јединог задатка — истјеривања освајача и поробљивача, а ако не, хитно предузмите мјере и обавијестите нас.
Деда“
Врховни командант НОП и ДВЈ Јосип Броз Тито одговорио је телеграмом четири дана касније:
„На основу наших информација, ви сте донијели погрешне закључке. Присталице владе у Лондону, не све и не отворено, сарађују с окупаторима у борби против Партизанске и Добровољачке војске Југославије. Они се боре против нас под именом Недића, кога називају најбољим сином Србије. Одреди Драже Михајловића више не постоје, сви су они сада у редовима Недићеве војске, Ту су жандари, официри и подофицири и бандитске групице четника Косте Пећанца.
Присталице владе у Лондону од самог по: | четка партизанског покрета у Југославији одлучно се изјашњавају против оружане борбе | с окупаторима, говорећи да то изазива реп- | ресалије над становништвом. Такве погледе | имао је и Дража Михаиловић. И баш због то- | га они се нама и супротстављају оружаном | снагом. Зато им окупатори и дају ратни ма- | теријал за борбу против нас. Али, то су ма- | лобројне групице само у Србији и Босни. | Врховни штаб партизанске и добровољачке | војске има до 200.000 бораца. То нису само | комунисти и симпатизери, већ такође и присталице разних партија — прави родољуби. | И код нас има официра, чак и генерала, али | су они поштени родољуби. |
Пролетерске бригаде ми нисмо створили | у почетку, већ у зиму, у децембру, када се за | то указала потреба.То су покретне јединице радника и сељака, које су спремне да ступе у борбу тамо гдје се нареди. Оне служе као примјер како се треба борити за своју нацио- | налну независност. То је имало огроман ути- | цај на друге партизанске јединице и једини- | це добровољаца.
Код нас сељаци у масама желе да ступе у | пролетерску бригаду, али ми то не прихвата- | мо. Због тога смо ми и створили доброво- || љачке јединице да би све родољубе сјединили у борби против окупатора.
Ми не стварамо никакве совјете, већ ства- | рамо народноослободилачке одборе.
Пошаљите посматраче из СКП (6). Ми | имамо све документе о издајничком раду разних присталица Лондона. Ми располаже | мо извјештајем генерала Новаковића за лон- | донску владу, који оштро оптужује Дражу | Михаиловића и пету колону. Тај извјештај он | би хтио да преко нас упути у Лондон. Нама | су потребни оружје и муниција. То је најбо- | љи начин стварања национално-ослободи- | лачког фронта. Код нас постоји огроман број | оних који хоће да се боре против окупатора, | али нема оружја.
Валтер“
Откуд неспоразуми с Москвом
До неспоразума између Коминтерне и ЦК КПЈ дошло је и поводом Нацрта прогласа Врховног штаба НОП и ДВЈ народима окупираних земаља Европе. |
Из Москве је у правцу Фоче упућен телеграм у којем је наложена редакција текста ка- | ко би он био што прилагодљивији западним | савезницима, заправо ублажена она „која му сада дају партијски карактер“. Уз ово, у телег- | раму Коминтерне тражена је и замена парола на крају прогласа. Уместо четири поклича у којима се славила Црвена армија, Совјет- | ски Савез, Стаљин и устанак свих поробљених народа Европе против окупатора, „Деда“ | из Москве наложио је: „Дати само двије пароле: „Живјела јединствена борба свих угње- | тених народа против окупатора“ и „Живјела наша побједа над заједничким непријатељем“. На крају овог телеграма Коминтерне од | 10. марта 1942. постављена су и два необична питања: „Могу ли се дати потписи неких чланова Врховног штаба2 Зашто се ви потписује- | те „Тито“2 Није ли боље потписати се првим презименом2 Деда Бр. 28-31"
а је одговорио већ сутрадан, 11. марта |
„Ми се у потпуности слажемо с вашим примједбама о потреби исправљања прогла- | са. Молимо да сами извршите те исправке и да нам јавите када можемо да га објавимо код нас,
Тито се сада не може потписивати пра- | вим презименом, јер би то довело до велике провале и довело би у опасност животе многих људи у Хрватској. Потпис „Тито“ сада је веома познат у цијелој земљи, а нарочито у нашој ослободилачкој војсци.
На прогласу могу се потписивати слиједе- | ћи чланови Врховног штаба:
Командант: Тито. Начелник штаба: Арсо Јовановић, генералштабни капетан, Чланови штаба: Владо Поповић, Сретен Жујовић, Иван Милутиновић, Светозар Вукмановић,
Ето неколико имена чланова штаба.
Валтер
Необично питање Коминтерне о саставу чланова Врховног штаба НОВЈ разјашњено је касније у преписци Тита са „Шикијем“ Мошом Пијаде. У том писму, Тито каже да је Деди веома стало да састав руководства НОВ буде што репрезентативнији у политичком погледу, не као руководство које потиче из компартије, већ као репрезентант свих слоје- | ва и политичких покрета у земљи...
Sutra: Согорадт Реда 12 Мозкуе