Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

e ++ Ua

G. Da Fano: Cionizam omladine.

Bila ie prekrasna noć. Tisuće je zvijezdica blistalo ma famnome nebu, a lagani ic vjetrić šuštao u listovima drveća. Pri vratima kolibe siedio ie starac, SaV zabavlien svojim mislima, nije vidio divnu sliku zvijezda na nebu i niie čuo, kako u obližniemu vrtu crvči cvrčak, i kako u zelenim vodama u obližnioi bari pokrai vodenih bilika krekeću žabe. Niecovo ie uho bilo gluho za uzvišenu harmoniju prirode, kao što mu ic oko bilo sliiepo za čarobni pogled neba i zemlic.

— Bože moi, li si mi više dao, nego što čovjek smiice da si zaželi. Dao si mi mnogo blaga, a uvijek sam imao i dosta plodova od zemlic. Imam munogo slugu i sluškinja, i ništa, da bi mi nedostajalo. Ali me ipak jedna misao uvijek uznemiruje: kome ću sve to ostaviti na dan moie smrti? Komu ću moći da predam veliku ideju, vieru u Tebe, veliki i jedini Bože, ideji. radi koie sam ostavio domovinu i porodicu i radi koie sam sc ciieli svoi ŽiVOt Dorio.

Starac ie govorio i nepomično gledao u zemliu, a Njijcsove su se riječi gubile u tišini veličaine noći. Tako ie siedio ioš neko vriieme, tad podigne naiednom oči k nebu i iednim pogledom zahvati cijeli svietlucavi svemir. A tai ie pogled bio za nji otkriće. Vidio ie, kako se zvijezde miču svojim odredienim stazama po odredbi najveće mudrosti, shvatio ie naiednom harmoniju svemira i uzvišeni balzam umiri ranu IMjOgova Srca.

— Onai, koji je sve to stvorio, zar mi me Će uslišiti naiveću Želiu. Kao ove zvijezde na nebu, koie nitko ne može prebroiiti, i kao pučina morska, takovi i toliki bit će moji potomci. Kao zviiezde na nebu, koje iače sviijetle, što ie tamnija iioć, takav će biti narod, koji će roditi moie sfaro ftiielo; što će biti veća zasliieplienost i divliaštvo liudi, to će se moje Doiomstvo sve više izdići u veličainim ideiama, bez straha od progona i od mučila. 1! stoga će bijes divliih naroda i niihova zavist flačiti moju diecu, kako se tlači travu, DO koioj stu: pamo, ali uništiti ih ne će!

I azdah umirenia otkine se iz ustiiu starčevih, koji se povrati u svoju kolibu.

Tai ie starac, dragi prijatelii. bio Abraham, a njegova SIM dieca mi. | eto vidjeli smo. da se ić obistinilo prvo velikc, proročanstvo našega predija. Kaošto se tlači travu, po Kkoici

God. l. broj 6, — 25. I. 1927. 137