Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije, 25. 04. 1927., стр. 8

Jednoca liiepoc dana otvoriše se vrata podrumske rupe. Dok su ioš zguremi stanovnici sa strahom promatralj crve. krvi, što ie odsijevala na zidu, začuše glas prvoga domaćine, koji ih pozva u svoju odaju.

Francuzi su proglasili u damima revolucije divno geslo: sloboda, jednakost, bratstvo. A u onim noćima, kad se u ustavotvornoj skupštini govorilo o temelinim načelima novorza ustava, pade i riječ, da se uklonieniem svih privilecija, svih ograda izmedu staleža (plemića, svećenika i građana) i viera (katoličke i protestantske) mora da uklone i necativmni privilegiji t. |. ograničenje u slobodi Jevreja, :

Niiesu Francuzi imali nikakvih mnaročitih simpatija za Jevreje, nije gordi stanovnik evropske zerade došao ı podrumisku rupu, da tamo upozna Jevrejskoga costa. da ea shvati i zavoli pa da ga onda pozove k sebi. Niie ematncipaciji, iziedn2čeniu Jevreja, bio izvor u razumijevaniu niihove vrilednosfi, nego u teoretskom naglašivaniu revolucionarne iednakosti.

To se vidi i po onoj krilatiti: Kao liudima dajemo im SVE, kao Jevrejima ništa! :

Revolucija ie imala svoje dogme, kojima se moralo Dpokoriti. Tražila ie uklanianje ograda, iziednačivanie gzrađamna. I Jevreji su dobili ravnopravnost, ali su morali da odreknu osobitosti svoje.

Il odrekli su ih. Jadni podrumlija bio ie u prvi mah zanesen divnom ponudom i pozivomi gostoprimstva. Povierovao je, da ie sad nadošlo mesijansko vrijeme, o kojemu le pisano, da će u liubavi živjeti lav s janjetom.

Radcsno skinuše odiielo sramote, radosno odrezaše zolute (pajot), radosno se podvrcoše tielesnoi i duševnoj karanteni: Pred vratima lijepe odaie odbaciše sve staro, da čisti od prošlosti udu u novi dom.

Sad istom spoznadoše, koliko su iadno dotad Živieli. Zamrznuše podrumsku rupu, kad siedoše u mekane fotelie, kad vidieše Cilime i slike, kad upoznaše komior i kulturu.

I padoše u drugi ekstrem. Dok su priie samo levrelsStvo smatrali dobrim i vriiednim, sad su sve nelevreisko držali nadmoćnim i daleko vredniiim od ma čega levreiskogza. Zaboraviše ma omaij lijepi intimni život, pun familiiarnih vrlina liubavi i solidarnosti, što se razviiao u tamnceme podrumi. U uspomeni cstade samc slika mraka, što ie eospodario smrcdljiVOm FTUDCDII.

A pred njima se otvorio nov svijet, bocat liepotama, pun samosvijesti ı zanosne viere u budućnost. Tai im ie sviiet dovikivao: »Dođite k nama, da budete dionici naše budućnosti! Ali znaite, kao Jevreji ne dobivate ništa, kao građani sve!«

278