Jugoslovenski Rotar

svrhu provode u život bez ikakve druge natruhe bilokakve boje, ili pako, ako sami teže za Čisto etičkim ciljevima i žele da takvim svojim radom prošire krug onih, koji su svoju životnu radinost usmjerili prema načelima etike ı morale — premda ni ova posljednje spomenuta dobrotvornost nikako ne pretstavlja čisti i idealni altruizam. A. sasvim promašeno i etički neopravdano jest, ako se zaštitom djece ı mladeži bave organizacije, koje same po sebi nemaju svrhu da u narodu dizu niveau etike i morale, niti su se posvetile isključivo brizi oko djece kojoj Je potrebna zaštita, već im Je stalo Jedino do toga da k sebi privuku podmladak korporacija koje udružuju članstvo drugoga ili čak protivnoga uvjerenja. I nisu malobrojne takve egoistične institucije koje, bilo izravno pod svojim, bilo prikriveno pod tudjim imenom priredjuju razne omladinske sastanke, predavanja, prikazivanja, izlete, logorovanja ı putovanja, da tim prilikama polagano ı neopazice, ali to sigurnije, pod maskom skrbi za mladež unose u mlade duše otrovne transfuzije. — Dužnost Je svakoga poštenog prijatelja mladeži, da odbije saradnju ı pomoć ovakvim akcijama, kojima Je korist mladeži samo sredstvo za postizavanje sasvim drugih ciljeva, koji sa dobrobiti mladeži nemaju ni najmanje veze. Ovakvim omladinskim akcijama mora se posvetiti što veća pažnja, ı mlada, svakoj sugestiji lako pristupačna bića, mora se oteti uticaju onih lažnih dobrotvora, koji žele samo iz pukog egoizma i iz mržnje do svega protivnoga vršiti rad, sto bi trebalo da ga obavljaju jedino doista nepristrani, vJešti 1 poŽrtvovni prijatelji mladeži.

Ako ova svoja zapažanja apliciram na naš rotarski „Boys Work“, dolazim do zaključka, da smo rotarı bez sumnje pozvani da se brinemo oko dobrobiti djece ı mladeži, i to ne samo radi fizičke koristi, koju ona treba da ima od naše pomoći, već i radi naše namjere, da i u mladje pokoljenje unesemo prekorisna načela etike i morale, iako nas pri tom prati želja, da bi mladež, kojoj posvećujemo svoj rad, pomnožila naše redove, čim počne da hodi vlastitim putevima.

Ali ovaj naš rad ne smije da se vrši bez sistema i bez uvaženja izvjesnih načela, jer bi se inače moglo desiti, da obavljamo Sisifov rad bez koristi, koju želimo postići — a ponekad možda i na štetu onih, kojima je namijenjena naša briga.

Zaštitu djece ı skrb za mladež podijelio bih na:

a) skrb za siročad,

b) skrb za osakaćenu, bolesnu ı oporavka potrebnu djecu,

c) skrb za siromašnu djecu uopće,

d) skrb za zapuštenu, zanemarenu i pokvarenu djecu.

ONY . . . . Obično se, naravno, ne radi samo o odvojenom pojavu jedne vrste, nego se У • У v • v . . . “Te . žalibože vrlo često siromaštvo druži sa fizičkom ili duševnom nemarnošću itd.

Nye moj zadatak da na tom mjestu raspravljam o zaštiti djece i skrbi za mladež uopće, nego nas interesuje jedino pitanje, kako bi pri provadjanju u