Jugoslovenski Rotar

USPOMENI BLAGOPOK. DON DRAGE BOSILJEVCA

+ SPLIT SEPTEMBRA 1935

Život našeg dragog brata rotara Don Drage Bosiljevca pun rada, akcije i nesalomljivog optimizma sav je bio vođen od njegovog altruizma koji nije imao granica i bio je dio njega samog. Njegova svetačka vedrina jedino se može da uporedi njegovoj neizmjernoj dobroti.

Rođen u Sarajevu gdje mu je otac (rodom iz Karlovca) bio nastavnikom muzike, studirao je u Kotoru i Zadru a nakon svršene bogoslovije vršio je dužnost kapelana a zatim župnika na otocima Hvaru i Braču, a zadnjih godina je bio kateheta u Splitu. Kao pravi sluga Božji posvetio je svoj Život siromašnim i bijednima, napokon je studirao i pravo, polažući ispite u Skoplju, da može što efikasnije služiti u svim jadima i potrebama vojsci nevoljnika koja je u njemu gledala spasioca. Njegove misli nisu bile drugo nego niz ideja kako da bolje i temeljitije pomogne potrebnima. Kako nije imao drugih dohodaka osim profesorske plaće, zanijekao si je svaki i najmanji lični užitak, kao na pr. pušenje, da uštedi u interesu njegovih bezbrojnih dobrih djela. Između ostaloga, putovao je u Južnu Ameriku, zarađujući trošak putovanja kao brodski svećenik, u svrhu da kod naših mnogobrojnih iseljenika tamo skupi potrebnu svotu za dječiji dom u Supetru gdje je htio da zbrine ratnu siročad iz cijele zemlje. Kako u toj prigodi sakupljeni novac nije dostojao za ovu svrhu, on ne samo napiše knjigu o svom putovanju čiji cijeli utržak utroši za svoj Dom Zdravlja, nego još i zaključi asikuraciju na svoj zivot od 300.000 dinara da obezbjedi potreban zajam za dovršenje doma.

Kako je bio za vrijeme svjetskog rata na dužnosti na našem najsiromašnijem otoku, t. jJ. Braču, imao je obilnu prigodu da ispolji ne samo svu svoju dobrotu, nego i rijetki smisao za organizaciju kao i smjelost koja nije prezala pred nijednom preprekom kad se radilo o dobrobiti povjerene mu pastve — i tako uspije da spasi od glada pučanstvo, a naročito djecu otoka Brača.

Onaj koji je vidio njegovu pratnju i stotine svijeta koja su iz vlastite pobude došli sa Brača da mu plačući i jecajući iskažu zadnju počast, mogao je da ocijeni koju je ljubav izazvao njegov plemeniti rad i što je on bio tom narodu.

Susretljivost, nepokolebiva ispravnost, altruizam i nečuvena sposobnost da se žrtvuje sam, bijahu karakteristične crte njegovog bića. Njegov glavni rad sastojao se je u tome da je školovao o svom trošku nepreBledni broj mladića i djevojaka, uloživši zatim sve da im nađe zaposlenja i ne prezajući da se u potrebi ponizi u tu svrhu pred kim bilo. Da omogući zaradu djevojkama koje je školovao u obrtnoj školi, on utemelji u Supetru tkaonicu i domaćinsku školu, da zatim pomogne tim djevojkama da se udome čim bi koja našla dostojnog: muža.

Nema dvojbe on je bio rijetka pojava — idealistički sanjar, koji je uz to imao toliko realističkog i praktičkog smisla da oživotvori svoje snove u interesu sirotinje.