Jugoslovenski Rotar

тосНод značaja samim fim što je ona moj prvi susre} sa jugoslovenskim narodom. Ipak sam ja godinama prafio, sa svom zainferesovanošću koju je izazvala u Francuskoj ova mlada zemlja, njeno razvijanje, njene borbe i njeno oslobođenje. Radiovao sam se vašim uspesima, ja sam, upoznavao Jugoslaviju blagodareći njenim mnogobrojnim sinovima koji dolaze na naSe Univerzitete da se tu upoznaju sa naukom i lepotom francuskog jezika koji oni često uspeju da fako lepo savladaju.

Kada bude istoričar u budućnosti proučavao poslerafni period da bi pofražio uzrok zabrinutosti koja sada prifiskuje Evropu, on се, пеsumnjivo, pronaći dug niz zabluda koje će stavifi na razmišljanje svojim savremenicima u dobroj nameri da ih sačuva da u iste ponovo ne padnu.. | pretpostavljam da se ta pametna pouka neée prihvatiti, jer u Zivotu naroda kao i pojedinaca, iskustvo roditelja ne koristi deci koja žele da sama isprebaju zivot. U tome je i objasnjenje vecitog obnavIjanja Istorije, povremenih ciklusa koji dovede stalno €oveéanstvo na ono mesto qde je ono već palilo. Isto je tako verovatno da ée ekonomske, drušfvene i političke zablude izazivati uzbunu u svelu još česlo. Rofari nemaju potrebe da zauzimaju gledište u fim pitanjima u svojsfvu članova našeg udruženja, jer im fo zabranjuje naša apsolutna neutralnost u filozofskim i političkim pifanjima.

Ali ako ima kakva pouka da se izvuče iz sadanjeg haosa, to je baš ona koja se odnosi na fanafizam i njenu kéer: silu. Retko su kad naj·oprečnije ideje oelile foliko duboko ljude pod izgovorom da ih učine srećnim. Refko su kad ljudi želeli sa tolikom upornošću da ubede druge u nepogrešivu vrednost svoga mišljenja.

Rotar, kao Sto znate, ne ucestvuje u ovim zafrovanim borbama. Poznato vam je takode da smo uspeli da okupimo, u uzajamnom pošlovanju i prijateljstvu, najbolje pretstavnike svake profesije, pružajući im samo ideal prihvatljiv za svakoga: činiti uslugu, — a lo je ideal koga se pridržava svaki velikodušni čovek. Prema Тоте, malo nas se fTiču mišljenja ili ubeđenja naših drugova; mi ih sve volimo, jer znamo da su svi sposobni da stavljaju opšti inferes iznad svoga ličnog.

Zar ovaj primer ne zaslužuje da mu se sleduje i zar ne bi on stvarao obaveze za one narode koji bi se podicili da i oni prime faj ideal ,,Posluzi Covecanstvu’? Ta bi obaveza, vi je pogadate, bila u tome da se nikada ne pribegava sili čak ni onda da bi pobedili i najopravdaniji zahtevi. Kao god sto ne mogu pojedinci, u civilizovanom svetu, da sami sebi presuđuju, već se moraju da obrafe sudovima, isto јако frebalo bi onemogućiti i narode da se posluže silom da bi dobili zadovoljenja. | kad takvo shvacanje preovlada, kada arbitraza bude jedino sretstvo u rešavanju sukoba, i kada se rat bude smatrao isto onako mrskim kao Sto se posmatra sila medu pojedincima, ideal ,,Posluziti” biée veé blizu ostvarenju.

U tom pogledu Sta radi Rotarstvo? Prvo, stara se da u samom svom krugu razvija trpeljiovst; drugo da elita, iz koje je sastavljeno Rotarstvo, a koja zauzima u svakoj zemlji vodece polozaje u svima granama narodnog Zivota, razvija oko sebe taj ideal koji u njoj zivi i da ona moralna snaga, koje izbija iz lih ljudi od akcije, od fih stvaralaca, posluži u veliko našem cilju.

Ali Rotarstvo ide i dalje: ono se nalazi ios gde je nekome po-

14.