Jugoslovenski Rotar

Nista nema uzvišenije, nego govorifi s nekim slobodno kao sa samim sobom, koji se raduje svakoj našoj sreći i koji podnosi kao i mi sve nase nesrece. Najvise dobro koje dolazi od prijateljstva to je: so ne ‘da duhovima da padnu ili oslabe.

Montenj prijateljstvo uzdize iznad krvnog srodstva i smatra da je prijateljstvo najuzvisenije oseéanje čovekovo. Ako porodično srodstvo može postojali bez ljubavi, prijafeljstvo ne može.

Kod Srba je prijateljstvo, pod vidom pobratimstva, bilo silno razvijeno, tako da je pobratimstvo bilo podignuto na crkveni cbred. Kao najlepši primer služi slučaj dvojice pobratima Milo’a Obilića, koji su sa njim ofiSli u furski tabor — da poginu za éast MiloSevog imena. Tako isto i narodna pesma o starcu Vujadinu iznosi, kako je dao svoja dva sina i pretrpeo najstrasnije muke, — al ne izda druga nijednoga.

Nas brat, past guverner Belajčić, u svom izveštaju na distriktnoj konfereciji u Skoplju o drugarstvu kaže: ;,U našem rofarskom pokrefu nase rotarsko bratstvo — prijateljstvo i drugarstvo, utemeljeno je na uzajamnosti, na Zivoj Zelji i teznji sviju nas da jedni drugima budemo istinska braéa, iskreni prijatelji i dobri drugovi. Privrzenost i odanost klubu i našim rofarskim ciljevima ne može se drukčije dokumentovati, nego predanim i požrivovanim ispunjavanjem svih članskih dužnosti. Naši Klubovi polsećaju nas na naš mili dom i naše toplo domaće ognjišfe. Klupski sastanci divno dočaravaju sliku porodice okupljene u porodičnom veću. Tu je starešina, fu su njeni članovi. Tu se izmenjuju razgovori o ozbiljnim sivarima i važnim pitanjima sadašnjice, sa vedrim pričanjem o iniernim događajima iz rolarske zajednice, posefama i susretima sa rofarskom braćom i o onom šfo se u пагет ргозђапот гојагskom svelu događa. Po koja šala začini često i suviše sumornu zbilju svakidaSnjeg Zivota i daje poikrepe i podrške da se sa tih sastanaka, sa više snage, volje i duhovne svežine vraćamo na svoje redovne dužnosii, u vrevu i melež dnevnih briga i obaveza.”

О tom kako nastaje prijateljstve medu ljudima, podeljena su miSljenja, jer su i primeri prijateljstva vrlo razliéiti. Ali uglavnom sé moze uzeli, da među prosvećenim ljudima postoje fri osnovna motiva za sivaranje prijaleljsiva, i to: zajednica osećanja, zajednica ideja i zajednica inferesa.

Kod nas rofara postoji nesumnjivo zajednica bratskih озесапја, Као i zajednička fežnja služenja rofarskim ciljevima.

Poslavlja se pitanje kako freba negovati prijateljstvo — drugarsivo medu braćom u klubu. Po jednoj narodnoj izreci — koju neću citirati — sa bratom se mo-

ze samo na lep nacin nesto poslići, jer su braća međusobno. vrlo osclljiva. Dakle, prema bratu treba postupati sa puno рагпје, jer prijateljsive se vise zadobija paznjom nego ma ćim drugim.

Treba se čuvali da se o bratu, ni medu osfalom braćom, ne reče ružna reč, jer brata više uvredi ružna reč nego ma Ste drugo; ruzne sé reči ne mogu ispravifi lepim rečima, a io znači da učinjena uvreda osiaje kao nepremostivi jaz.

Ма kraju ovog kratkog izlaganja o prijateljstvu naveséu i nekoliko maksima, koje bi mogle posluziti braéi kao etiéki putokaz i kriterij za zivot } rad u klubu i van kluba.

20