Jugoslovenski Rotar

mogli bi vrlo mnogo uéiniti za dobro пазеда пагода. Ттебајо 6! ргоје!njih, letnjih i jesenjih dana i praznika, da se rotari bilo u grupi bilo pojedinačno razmile po okolnim selima i održe im korisna predavanja i pouke. Za grane seoske radinosti, za koje u klubovima slučajno ne bi bilo stručnih pretstavnika, zauzefi se da se takva ličnost iz njihovog mesta pronade i umoli za saradnju. U svakom slučaju, ovake posete selu frebalo bi da su posvećene isključivo proučavanju sela i pouci seljana, no ni u kom slučaju provodenju, posto bi seosko stanovnisivo i onako u svemu oskudno, moglo sfeći vrlo nepovoljne pojmove i o rotarima i rotarskim načelima, a i nenavidifli ih. Vrlo se mnogo može načiniti na. pr. predavanjima o prvoj pomoći porodiljama i negovanju odojéadi, osnovnim higijenskim potrebama, o zdravlju, o ishrani, stanovanju i odevanju, prosvecivati zenu kao domacicu (škole ili tečajevi), i o potrebi prizivanja lekara; šta bi mogli sejati i rasadivati radi bolje ishrane, narocito u vreme najtezih seoskh radova; predavanja o zadrugarstvu: za snebdevanje, proizvodnju, razmenu dobara, zdravsivenih zadruga itd. Dve stvari na koje bi narocito trebalo obratiti paznju jesu: važnost i korisna seča šuma, gde ih još ima, a zafim pošumljavanje i podizanje šuma gde ih je nerazumna seča već uništila. Važnost i izrada pufova u međusobnom saobraćaju, a naročito za vezu sa sreskim, okružnim itd. mestima, moraju se istaći kao jedna oci prvih i osnovnih potreba i da moraju i sami za iste doprinositi i svojih zrtava. Banske uprave i Ministarstvo gradevina umoliti da se selu izade u susret, naroCito u brdskim i siromašnim krajevima, na laj način, što bi se seoskim opštinama i za seoske puteve besplatno stavljali inzinjeri i nadzornici za trasiranje odnosno za izvodenje puteva, a Banovina, odn. drzava davala maferijalnu pomoć za izvođenje vešlačkih radova, dok bi seljani dali radnu snagu za zemljane radove. U najsiromašnijim pak krajevima i gde useve i voće, koji su jedini izvor privrede njihove, unišie grad ili suša, banovina odnosno država da daju novčanu pomoć, koju bi seljani imali da odrade u ovom slučaju u zemljanim radovima njihovih seoskih pufeva. Suština i krajnja svrha rada moraju biti: da se seoski zivalj, gdegod za fo ima uslova, zadrži na selu, ali da se osposobi i podigne kulfurni nivo njegovog živofa. Na ovaj način, ono šlo je čovečno, spojeno sa ovim šfo je bezuslovno potrebno, najbolje ce poslužiti i naciji i državi.

Završujući, ovaj svoj skromni, kratki referat, m! smo uvereni, da sva braća rotari dele ovo naše mišljenje, da će ga svuda i na svakom meslu i svakom prilikom i pojedinaéno i kao rotarstvo propagirati i svesrdno pomoéi i na najnadleZnijim mestima. j

2МАСАЈ SLUŽENJA U ZVANJU Bogoljub Milošević (R. K. Niš)

Pravilima R. |. za prijem u članstvo Rofarskog Kluba nije predvidena liénost, narodnost, izvesna školska ili birokralska sprema ili znanje, već je kao osnovno merilo za članstvo predviđeno zvanje — zanimanje, tj. rad po merilu „koliko radiš foliko vrediš”, pošto na zvanju i zanimanju počiva ceo svef, a rad dominira celokupnim čoveСапзјуот. 52