Jugoslovenski Rotar

sasvim nepopularno. Mislim da je pored izvesne nesumnjive oprečnosii izmedu nacional-socijalisticke i rotarske ideologije, u Кајазкоћ Који је dozivelo Rotarstvo u Nemackom Rajhu, a onda posle anSlusa i u Ausfriji, i najzad čak i mesfima Čehoslovačke sa znafnom nemačkom većinom sfanovnišiva, odigrala svoju negafivnu ulogu i nedovoljna obaveStenost o ciljevima i organizaciji Rofarstva.

Kako stojimo mi u našem 77 jugoslovenskom dlisfriktu u pogledu odnosa Rofarstva i štampe, obaveštavanja javnosfi o Rofarstvu i širenja naših ideja u narodu? Mislim d je situacija Rofarstva kod nas u ovom родједи доза nepovoljna. Dolazak u našu sredinu našeg vrhovnog sjajnog šefa, brafa Morisa Diperea, o kojemu su obavljeni u našoj velikoj informativnoj stampi sasvim kratko, nedovoljna i šiura obaveštenja, može da posluži kao primer onog što sam malo pre rekao. Brat Dipere je jedna od prvih ličnosti privredne Francuske, savezničke i prijafeljske zemlje; on je došao k nama na jednom pravom apostolskom putu u borbi za mir; on je izvršio poslednjih meseci jedno senzacionalno pufovanje po svetu, jedinstveno svoje vrste i koje, mislim, niko pre njega za tako kratko vreme i na fakav način nije izvršio; on se spremao za let preko Azije na Daleki istok, u neposrednu blizinu svefskih događaja. Ništa o fome čitaoci naših velikih listova nisu saznali. A kakve infevjue kakva obaveštenja mogle bi da pruže novine svojim čifaocima nakon sasfanka njihovih saradnika sa toliko predusretljivim pretsednikom Rotari-internacionale, €ovekom bogate kulture i Sirokih vidika!..

Ovaj primer je naročito karakteristi¢an, ali moglo bi se navesti i mnogo drugih. Krivica je donekle do samih novina, ali možda u većoj meri i do nas, do naše organizacije. Ne samo da se nismo poslužili u pojedinim klubovima odredbom rotarskih statufa erema kojoj novinarska klasifikacija može da bude zastupljena u svakom klubu sa više rotara, nego i prestonički klub i nekoliko provincijalnih klubova u meslima, gde postoji sasvim ozbiljna štampa, nisu do sada izabrali preisiavnike štampe i nisu ih pozvali u svoju sredinu. O vanredno zanimljivim događajima u infernacionalnom rofarskom svefu kao i u našem distriktu, o česlo veoma dragocenim predavanjima, plodnim diskusijama i zamašnim inicijafivama koje se javljaju u našoj sredini, javnost ne dobija nikakvih obaveštenja. Prema fome mi vrlo često izgledamo, ukoliko uopšle o nama znaju i govore, kao nekakva zajednica čudaka, a ponekad kao grupa besnih ljudi ili nekakvih konspiratora. Mi nismo polifička organizacija, a, međutim, jedni u nama cledaju jedno udruženje crnin reakcionara, dok drugi, što je češći slučaj, karakterišu nas kao neku masonsku družbu sa veoma sumnjivim ciljevima.

Da bi se izbegla sva kriva tumačenja kao i lažni i netačni glasovi, a sa druge sfrane da bi naš rad uopšte, naše služenje, bilo šio efikasnije za užu i širu zajednicu, za opšlinu, pokrajinu i državu, kao i za višu i veću zajednicu-čovečansiva, freba da preduzmemo niz smišljenih, ozbiljnih i sistemafskih mera za sivaranje što boljih veza između Rohfarstva i štampe i u našoj zemlji. Kao primer može da nam posluži naš domaći klub Subolica koji je uspeo da u mesnom listu „Nevenu” olvori naročitu i fo veoma opseznu rotarsku rubriku.

Treba svuda, gde postoji zato iole nekakva mogućnost, uvesti u

62