Jugoslovenski Rotar

Zar mi oko sebe ne vidimo mnoge takve nasilnike koji зе оћојо i razmetljivo izdizu iznad svojih bliznjih, tlate sve oko sebe a nije potreban Gak ni komarac, nego treba da mu se temperatura podigne samo za dvije tri crtice iznad 57" ı svemu je silnistvu kraj. Budi dakle skroman uči nas ta priča.

Ili druga Andersenova priča. Ona, „odjetetu,čijeseprezime svršava na....sen. U kući bogataša sakupila se djeca. Sve iz odabranih porodica. A kroz otškrinuta vrata viri Jedan dječak koji ne smije unutra. Ne smije za to, jer mu se prezime svrSava na... sen. A prezime koje se svrSava na...sen to je prezime prostacko, prezime ljudi niskoga roda.

I gle Sta biva. Ovu djecu iz porodica sa plemenitim prezimenom niko ne zapamti, nestade ih kao da ih nikada nije ni bilo a dvadesetak godina poslije toga dogadjaja onaj mali sa prezimenom na ...sen koji je samo kroz otSkrinuta vrata smio da viri, kleSe u mramor najljepše oblike, kleSe kip Spasitelja kome se divi cijeli svijet. Jer taj mali, to je slavni danski kipar Thorwaldsen. A drugo jedno dijete o kome nema spomena u toj priči ali koje je tu priču zapisalo. čije se ime takodjer svršava sa prostačkim sen fo Je sam Andersen. to Je čovJek čije priče čitaju milioni i milioni.

Ne zdvajaj dakle, ako si niskoga roda. I ti od najnizega roda ako si pošten i vrijedan. ako upotrebis darove koje ti je Bog dao možeš da se toliko uzdigneš da ti se i najveći do zemlje klanjaju.

Evo Još Andersenove priče o ružnom pačetu. „Majci patki izleglo se neko čudno pače. Nije kao drugi pačići. Ružno Je. gadna mu velika glava. čudno se gega. nespretno je i niko ga ne voli. Pačići za kljucaju, majka ga gura. A šta se dogodi jednog lijepog dana! Majka patka ne vjeruje svojim očima. Gleda ona i gleda a po bari plovi lijep bijeli mladi labud. Bilo je to labudovo jaje iz kojega se izleglo ono ružno pače. Pa iz ruznog tobožnjeg pačeta postade eto lijep ponosan labud.“

ČujJete li kako ova priča bodri ı hrabri? Gore glave svi vi. koje priroda nije obdarila vanjskim ljepotom. Gore glave vi grbavi, kljasti ı svi oni, kojima se svijet često ruga. Jer ako Vam je spoljašnost za ljudsko oko možda i ružna u Vama Je bijela labudova duša, čisto srce i bistra pamet pa svaki od Vas može jednog dana doživjeti da se kao bijeli ponositi labud prošeće obalom i zaplovi po jezeru života.

Prije nepunih sto godina kada je cvala nedostojna trgovina robljem Javila se u Americi Jedna žena. Zvala se Harriet Beecher-Stowe. Njena knjiga opisivala Je patnje Crnaca. koje su tada bijeli ljudi prodavali ı kupovali kao stoku. Razdvajali djecu od roditelja, braću od sestara, mučili ih ı postupali s njima gore nego sa Životinjama. lu knjigu znade skoro svako naše dijete. To je ,Cita Tomina koliba". | Čiča Tomina koliba, ta plemenita knjiga učinila je za oslobodjenje robova više nego svi dotadanji kongresi i dogovori. Ona je kao plameni protest išla od ruke do ruke. od kuće do kuće. od mjesta do mjesta. ljudi su se u čudu pitali da li je moguće da se tako nešto moglo dogadjati i — diže se snažan pokret za oslobodjenje robova. Ljudi vele da bi do oslobodjenje robova svakako jedanput moralo doći. Ali bez „Čiča Tomine kolibe“ došlo bi mnogo, mnogo kasnije.

20