Jugoslovenski Rotar

vode trgovce veé redovno neprijatelja — zato bjeze iz ravnica u brdovite predjele, gdje se s vrhova već na daleko može opaziti opasnost, zaklanjaju se u šume, koje će maskirati ljudska obitavyaligta. Ostanci puéanstva rimske Andautonije sklonili su se tako pod jedan humak danaSnjega Zagreba i to njihovo naselje dobiva ime Vicus Latinorum — to je današnja Vlaška ulica. Na zapad: nijem brdu nastalo je novo naselje, gdje se nastanili novi došljaci. Ti su očito stvorili sebi neku utvrdu, koja se od starine zove

Gradc, Gradac, Gradec, Grecz — pozniji naraštaji zaborayivši prvobitno ime iskvariše ga, prozvavSi svoj grad »varoš na gričkim goricama«, Mons Grechensis — premda tu nije bilo nikakvih

Grka. 1097. osniva se zagrebačka biskupija, najbolji znak da je mjesto već moralo biti ugledno i poveće, biskupije se ne osnivaju u zabitnim selima. Biskupija nije osnovana u Gradcu nego na suprotnom istočnom brežuljku, iznad Vicus Latinorum, što je i sasvim prirodno, jer se katolička biskupija prvenstveno Zelila osigurati s pučanstvom koje je bilo njoj sklono, a to su sigurno biti potomci rimskih gradjana: u povelji, kojom se osniva bisku: pija napominje se da će njezin zadatak biti uklanjati neznaboz štvo i krivovjerje u okolici — očito se pri tome misli na pu: čanstvo Gradca i njegove neposredne okolice. To pučanstvo pak moglo je biti samo slavensko,hrvatsko; imena gora, humaka, voda najvjerniji su tumači migracija narodnih, a oko zagrebačkoga Gradca na daleko i široko nema drugih nazivlja mjesta osim sla: venskih, hrvatskih. Sad valjda baš ne će biti sve onako, kako to pripovijeda povelja o osnutku zagrebačke biskupije, naime VjJerOz jatno pučanstvo Gradca i okolice nije bilo pogansko, nego se sluz: žilo hrvatskim, odnosno staroslavenskim bogoslužjem — a to se pomalo u vrijeme osnutka zagrebačke biskupije smatralo krivo: vjerskim, heretičnim. Stanovnici Gradca osjećali su da su biskuz pija i grad, koji se uskoro razvio oko nje na kaptolskom brezuljzku, stvoreni njima na ustuk — duge vjekove stanovnici Gradca i stanovnici biskupskoga Kaptola poprijeko se gledaju kao proz tivnici.

Piskupija sa svojim čestim crkvenim godovima pogodno je mjesto za razvijanje privrede: na izvjestne svečane dane u SO: dini sakuplja se tu mnoštvo svijeta, a gdje ima mnogo ljudi uvijek cvatu privreda i trgovina. U XIII. vijeku srušilo se veliko zlo na tri naselja, koja će se tek poslije. šest stoljeća ujediniti u jedan grad, Zagreb: Gradc, Kaptol i Vlašku ulicu: po staroj rimz skoj vojničkoj cesti prošla je ovuda mongolska vojska i poharala sva naselja. Bila je to katastrofa, ali konačno u svakoj katastrofi ima već i zametak novoga poleta. Kad je mongolska opasnost minula, zagrebačke općine se obnavljaju a Gradc stiče povlasticu »slobodnoga kraljevskog grada« — od toga vremena je slobodan, direktno podvrgnut samo kruni. Tu je temelj budućeg razvitka grada. U feudalno doba svatko tko nije plemić ili svećenik žudi postati gradjaninom takvoga slobodnog grada, tamo nalazi maksimum sigurnosti i mirnogča poslovanja. Čim je Gradc pro: glaSen slobodnim gradom, sa svih strana dolaze sad ljudi, koji žele poslovati, stvarati, trgovati. Narodnosno se tu skupili različiti elementi: ima Latina, odnosno Talijana, ima Nijemaca, Madžara i

15