Jugoslovenski Rotar

|

CHARLES NELSON GOODYEAR i 100 GODIŠNJICA OTKRICA VULKANIZACIE KAUCUKA.

Dr. ing. Frane Hanaman, R. C. Zagreb

Dne 15. 16 i 17. maja o. god. proslavio je American Institute of Chemical Engineers u Akronu, Ohio, stoljetnicu jednog od najzamašnijih tehničkih otkrića prošlog stoljeća — otkriće vulkanizacije kaučuka po Charlesu N. Goodyearu. Tu neumrlo slavu zaslužio Je Jedan zaista rijedak i zaslužan čovjek, neobično radin i aktivan u prosledjivanju stavljenog si zadatka, da iz do tada tehnički neupotrebljenog kaučuka stvori jedan za današnju našu materijalnu kulturu neophodno potreban i važan artikal, nama svima dobro poznatu gumu.

Baš u ove dane prije 100 godina Charles N. Goodyear došao Je pukim slučajem do Jednoga za čovječanstvo i njegov komfort neprocijenjivog iznaSaS¢éa, kojim je bilo moguće preobraziti i upotpuniti mnoge do tada nepoznate potrebe kulturnog čovjeka i tako dati tehnici jedan važan potstrek u njenom razvoju. Mi danas Još ne znamo, Sdje i kada će razvoj gumene industrije doći do svoje kulminacije i Cini nam se gotovo nemoguéa tyrdnja gu mene industrije, da se guma do danas iskori8cuje u cca 3200 razz nih gumenih artikala, potrebnih ljudskom rodu u svom dneynom životu. Koliko je Goodyearovo iznašašće donijelo blagostanje samo njegovoj užoj domovini. Americi, neka nam služe statistički podaci o kapitalu koji Je u toj industriji uložen i koji se danas cijeni na Jednu mlijardu dolara C. N. Goodyearu dugujemo po: sebice zahvalu, da Je iz Jedne skroz nesebične pobude žrtvovao svoj cijeli život u cilju, da pomogne jadnom ljudskom rodu do bolje obuće i neprokisnogč odijela. I mi Rotari dužni smo u prvom redu, da se poklonimo sjeni toga vrlog Covjeka, koji obdaren velikim vrlinama srca i uma, donosi čovječanstvu svoj izum kao dar. On je kao pravi Rotar posvetio svoj život i rad boljitku Covjecanstva ne traze¢i zato nikakove nagrade, sluze¢i samo uzviSenom cilju i njegovom ostvarenju.

Da bi mogli Sto bolje ocijeniti zamašaj toga velikog iznašašća i njegovih posljedica u zadnjih stotinu godina, potrebno je, da se malo osyrnemo na genezu kaučuka, tog neobičnog soka nekojih bilina rasprostranjenih u toplim zonama Amerike, Afrike i Azije. Kaučuk kao sirovi osušeni sok tih bilina, koji su Indijanci Južne Amerike donijeli bijelom čovjeku nakon otkrića Amerike, bio je u prvo doba jedan kuriozitet, neke vrste igračke, bez ikakove vrijednosti za njega, pored njegovih dobrih svojstava, koje su Indijanci već djelomično iskorišćavali. Evropejci, koji su dolazili u divlje krajeve Amazona. upoznali su tamo taj čudni sok, koji je curio iz debala velikih drveća kao i način njegovog sušenja za trgoz: vački artikal, nazvan »latexom«. Koliko je nama do danas poznato izgleda, da do god. 1736 nisu se sa latexom činili nikakovi pokusi ni studije za njegovu bolju i dalju upotrebu, jer tek te godine šalje francuski putnik i matematičar Charles Maria La Condamine iz Južne Amerike Francuskoj Akademiji jednu smolastu masu, pod

22