Jugoslovenski Rotar

Rotary Klub Zagreb bio je jedan medju prvim čestitarima prof. dr. Spišiću na njegovoj 60-Sodišnjici, Cijeneći njegove velike zasluge Rotary Klub Zagreb gleda u ličnosti i djelu prof. dr. Božidara Spišića idealno utjelovljenje rotarskoga sluzenja zajednici, ponosan da je prof. Spišić jedan od najrevnijih i najstarijih njegovih članova.

IZ RE TARSKOGA SVIJETA

ENGLESKI ROTAR O RUSIJI

Medju aktuelnim predavanjima londonskoga Rotary-Kluba nalazimo u »The London Rotarian-u« od 17. VI. o. 5. referat engleskoga pukovnika Hoopera o Rusiji.

Pukovnik Hooper veé 25 g. sluzi u vojsci, te je u vojničkim misijama proSao gotovo cijeli globus, a u Rusiji je prevalio 8.000 milja. Evo nekoliko stavaka o njegovim utiscima.

»U prvom redu čovjeku upada u oči da je u Rusiji sav narod loše obučen — ima slabo odijelo, loše uzorke i kroj. To vrijedi jednako kod muškaraca kao i kod žena. Ne može se reći da su obučeni u krpama, vrlo malo ima poderanaca, ali odijela su slaba. Dućani ništa ne paze na izlaganje robe. U prozorima često nalazite samo popis i cjenik robe. Dakle Rusija ne pozna reklame, dole mi Englezi trošimo za reklamu dnevno, mislim, 3 milijona funti.

Ulice su im vrlo široke. Moskva je u tom smislu pregradjena u same dvije godine, i time dobila ljepSi izgled. Vidio sam n. pr. jednu novu cestu široku 80 m. A znate li kako su široke Oxfordske ulice? Samo 14. m. Drugi jedan ruski put vidio sam da je bio širok 120 m, a imao je u sebi 8 usporednih drvoreda. Proširivanje ulica obavlja se bez većih zapreka. Ako koja kuća smeta liniji, ona se jednostavno ruši, pa se sagradi nova kuća koja je ey. bolja ili lošija od prijašnje. Glavno je da se ulica proširila. U Rusiji Vi možete biti vlasnik kuće, ali ne zemlje na kojoj je kuća sagradjena. Kako dakle nema zemljoposjednika, to je tamo jednostavnije i lakše proširivati ulice. Na ulici je vrlo čisto. Začudio sam se kad nisam mogao na ulici naći ni jedan čik cigarete, ni jednu tramwaysku ili autobusnu kartu, ni kakav ispljuvak. Dapače naučio sam kad izadjem iz autobusa, nositi u džepu papirić od karte i pola kilometra daleko, da ба bacim u cinčanu kantu koja je obješena o kandelabar. Inače sam znao sam često sobom nositi samo jedan primjerak »The Times-a« pa sam bio označen da nosim »papira za stelju kravama«.

Kazalište. Radi istih razloga parkovi se sve vise pribliZavaju centru grada. Zovu se »Parkovi kulture i odmora« U

182