Jugoslovenski Rotar

GOVOR SIR HARRY BROWN-A,

CITAN 7 SEPT. 1939 NA ZASIJEDANIU AUSTRALSKOG ROTARY-DISTRIKTA, POD NASLOVOM: »ROTAR KAO SVJETSKI GRADANIN«

Naslov ovoga kratkog govora bio je za mene odabran; i, razmišljajući o tome kako bih se mogao koristiti njime te ocijenivši valjano tu temu, zapitao sam se: »Sto je rotar? Sto je gradanin?« Za mnoge je nejasno, koje osebine nosi onaj koga zovu rotarom, ne uzimajući u obzir, da je on élan Rotary-kluba. Ta, rotari nisu nešto drugo nego ostali ljudi ljudske zajednice. Oni su, ili bi trebalo da budu, tipični pretstavnici svega onoga, što je najbolje među poslovnim, trgovačkim i profesionalnim svijetom. Oni treba da budu nosioci svih muževnih vrlina, a najveće veselje i zadovoljstvo treba da im je u tome, da pridonesu što više za dobro i sreću svojih bližnjih. Iskreno drugarstvo ili možda još bolje, odano drugarstvo radi samog drugarstva. u aktivnom ne u pasivnom smislu, osnovi su, na kojima počivaju načela rotarstva. I iz ovog osnovnog, iskrenog i spontanog impulsa izvedene su sve ostale osebine koje traži rotarstvo. Sebičnost, zajedljivost i mržnja ne nalazi mjesta u srcu pravog rofara. A što je drugo građanin, ako ne član bilo koje zajednice koji ima pravo na sve povlastice i prava bilo koje organizovane zajednice, u kojoj živi, a koja opet izvršuje svoje obaveze prema svim članovima toga društva i kojoj on iskazuje svoju nepokolebivu odanost. Građanstvo se ne zasniva na načelu: uzmi sve, a ne daj ništa. Istina je, ako se kaže za one koji su vođeni načelima rotarstva da spadaju među najbolje građane, kao i da se načela građanstva u tome slažu sa načelima rotarstva. Vršenje tih načela i njihova primjena ne mogu se pripisati i ograničiti Jedino na društvenu sredinu u kojoj se krećemo. Ona moraju djelovati općenito, i da obuhvataju uglavnom cijelo čovječanstvo sa svim različnim jezicima, različnim običajima, različnim rasama i vjerama iz jednostavnog i osnovnog razloga, što je u čovječjem biću usađeno nešto svima zajedničko, što čini od ljudskog roda jednu porodicu smrtnika, koja se razlikuje od ostalih živih bića. Ali dobro je za naše Životne interese, što se u nama kriju osobine najrazličnije vrste, velike razlike u shvaćanju, u ličnim naklonostima i željama, štoviše, te razlike zapažamo kod ljudi koji pripadaju istoj porodici. Ali uza sve to mi se susrećemo na istoj stazi, u Zelji da uživamo blagodati ovoga svijeta u tolikoj mjeri da je svakome na Svoj način omogućeno da osjeti radost i veselje za Zivot.

Zivot mora biti borba, jer bi inače izgubio svoj smisao. Kad bi se problemi životni odbacili u stranu, postao bi svijet dosadnim mjestom i oduzelo bi mu sav čar. To bi ukočilo svaki impuls

374