Jugoslovenski Rotar

osnovi osposobljenja i strukovne obrazovanosti, tamo se Siri radinosti, i oni pružaju tisućama stanovnika kruh, zaradu i privredu.

Trgovina je pak pozvana da te proizvode zemaljske kulture u velikom i širokom svijetu promeće, tražeći one tačke, gdje bi se dali najbolje unovčiti, te, primivši SotoV novac, Opet Sa povraća materi zemlji u krilo, da ša ona opet u novu kulturu uloži. Tako djelujući, ova dva faktora, po mom dubokom mišljenju, najvažnija su u državi. Mislim da je to i posvuda priznato. Danas se od trgovca traži daleko više stručne spreme, nego Sto se je to jednom tražilo, kada trgovina nije nailazila na sve one smetnje, koje danas postoje. Osobito pak to vrijedi za trgovca koji posluje sa inozemstvom. Trgovac danas uz poznavanje robe, dopisivanje i knjigovodstvo treba da poznaje i razne zakonske propise i da prati sve svjetske dogadjaje. On je najbolja spona medju narodima i po njegovoj sposobnosti cijeni se kultura sredina, u kojoj se trgovac nalazi.

Stoga, da i mi dodjemo do dobrih trgovaca i zanatlija, potrebno je, da našem podmlatku pružimo mogućnost da se strukovno izobrazi i usavrši, da se sa svojom sposobnošću i finansijskom snagom postavi uz bok drugim narodima i da se uzmogne posvuda natjecati.

Mi vidimo da se i kod nas, kad država ili privatnik ima da izvrši takovu veću radnju ili nabavku, raspisuje licitacija. Prvenstveno se daje onomu, tko će jeftinije i solidnije izvršiti rad ili isporuku. Ne obazire se, da li je to domaće ili strano lice. Više puta čuju se jedikovke sa strane domaćih, kako ih strani potiskuju, a da se ne ispituju uzroci, kako je to strano lice moglo uspješno konkurisati. U prvom redu igra ulogu poznavanje kalkulacije, a tu mnogo pomaZe strukovna sprema. Narayski, u ovom se ne može nikom ništa zamjeriti, jer sloboda obrta tako zahtijeva, da se prepusti natječaju svaki koji hoće raditi. Ali u ovakim okolnostima teško je domaćem da se natječe sa onim više puta naprednijim tudjincem, za kojega su se njegova vlada, općina i t. d. pobrinule da ga osposobe za natječaj, tako da se uzmogne sa svakim natjecati.

Teško je našem zanatliji izdržavati utakmicu sa osposobljenim strancem, a još mu je teže, kad se već ne može mjeriti sa sirancem, da mu se još i zamjerava, sasvim neopravdano, što nije sposoban. Stoga treba i poslodavci i mjerodavni da u to ulože svu svoju snagu, da naš trgovačko-zanatski podmladak čim prije osposobe za njegovo zvanje. Kad bi se kod nas zavela redovita i nesmetana nastava, uvjeren sam, da bi naš «гзоуасКо-хапа 5 родmladak koji je svoju sposobnost sto puta zasvjedočio i bez nauke, bez velikih studija, stekavši kroz tešku životnu školu strukovno zvanje i osposobljenje, kadar bio da se natječe sa svakim drugim. Zato ja držim vrlo potrebnim, da se sada bar nešto učini, da se zanatsko-trgovatka nastava stavi na pravi put, jer ako budemo imali dobro uredjenu nastavu, imaćemo i obrazovanu 1 озрозоbljenu trgova¢ko-zanatsku omladinu, na kojoj leži razvitak ne samo ove dvije grane privrede, nego i razvitak zemlje.

434