Jugoslovenski Rotar

Pokraj svih uspjeha koje su zanatlije i trgovci postigli unatrag par Sodina za svoje unapredjenje, u pitanju uredjenja svoga stručnog školstva imali su, kako se vidi, najmanje uspjeha. Ne može se reći da su oni to pitanje zapustili, jer, prateći pomnjivo njihove skupštine i akcije njihovih organizacija već niz godina, opaža se očito da oni posebnu pažnju posvećuju odgoju зуова podmlatka, što u prvom redu uslovljuje savremeno Segrtsko školstvo.

Izgleda da oni u ovom pitanju nijesu naišli na dovoljno razumijevanje tamo gdje bi ga morali naći. Jedini značajni uspjeh u ovom pogledu jesu odnosne odredbe Zakona o radnjama. Ovim je odredbama u načelu riješeno pitanje polaska šegrtskih škola za naučnike, gdje ih imade manje od 50, na taj nacin da će se u takovim mjestima, po odobrenju bana, a na teret орста, озпоvati posebni povremeni stručni tečajevi. Obzirom na okolnost da je bivši obrtni zakon riješio samo pitanje školske obveze za naučnike u mjestima s najmanje 50 naučnika, proizlazi spomenuti plus u novom Žakonu o radnjama.

Ali zasada je i taj plus još na papiru, jer mi nije poznato da Je bar na području bivše Primorske banovine osnovan i jedan takav stručni tečaj za učenike, osim u Šibeniku koji Je bio osnovan po odobrenju Banske uprave u Splitu, a inicijativom i na trošak trgovačkog udruženja u Šibeniku. Dakle s jedne strane izložene činjenice, a s druge strane okolnost da su trgovački naučnici dužni polaziti stručnu produžnu školu samo do svoje 18 godine starosti (po §-u 298 sta. 1 Z. O. R.) mnogo utiée na danaSnje gotovo kaotične prilike koje vladaju u stručnom šegrtskom školstvu.

U smislu citiranog 208 paragrafa Zakona o radnjama, dužni su naučnici pohadjati šegrtsku školu (ako u mjestu takova škola postoji) samo do 18 godine. Dakle, kad oni navrše tu godinu, napuštaju školu bez obzira u kojem su se razredu nalazili i s kakovim su ga uspjehom polazili. Jasno je da se pod ovakvim okolnostima nc može očekivati željeni rezultat. Kada je naučnik već upućen da školska ocjena u njegovom daljnjem napredovanju neće igrati nikakove uloge i da ovu školu mora pohadjati samo do 18 godine, njemu tada škola ne zadaje nikakove brige, a niti interesa, dok se o disciplini ne može niti govoriti. Ovo su dva momenta, mogu reći, fatalna za trčovačko stručno školstvo i pod ovakvim uslovima sumnjam da može i najbolji nastavni plan od ovih škola učiniti ono, Što bi trgovci željeli i što današnji život traži.

Zato kod novelizacije Zakona o radnjama naročita bi se pažnja trebala posvetiti Š 208, jer on pretstavlja pravi atentat na naše šegrte, odnosno stručne produžne škole.

Treba imati nadasve na umu da iz ovih škola naučnici idu ravno u život, u jedno zvanje, gdje treba da potinje zaradjivati kruh, da je to u većini slučajeva njegova posljednja Skola. U zanatskoj radionici, u trgovini, on uci samo praktičan rad, često puta ı nedostatno. Kao pomoćnik on neće mnogo nauCciti, niti ce se u stečenom znanju usavršiti, jer postaje plaćenim pomoćnikom kojega poslodavac ne uzima na pouku, već na pomoć. Dakle, nauč-

436