Jugoslovenski Rotar

manje jednog dijela kapitala — sve su mjere i korektivi devize: »laissez faire« i na području kapitala.

Već smo gore spomenuli, da osim državne prinudne intervencije postoje i drugi korektivi neobuzdanog privrednog izrabljivanja. Jedni imaju karakter samopomoći interesenata, kao što je to slučaj sindikalnih i potrošačkih organizacija, dok su drugi etičke naravi. Medju ove spada i rotarstvo. Ono se pojavljuje početkom ovog stoljeća kao novi pokret, ne sa nekim etičkim ili filozofskim sistemom, nego s novim metodama rada, nastojeći u djelu i praksi provesti praktičnu rotarsku etiku na osnovi роznatih ciljeva rotarstva. Rotarstvo je nastalo kao reakcija na nehumane i egoističke pojave i postupke u privredi, što služi na čast zemlji, gdje je ono nastalo. Rotarstvo ne negira ekonomske zakone i aksiome niti ih pobija rušeći ekonomski poredak na osnovi ekonomskog liberalizma i privatnog kapitalizma, već ono uskladjuje privredni rad sa postulatima etike i socijalne pravde. Ono ustaje odlučno protiv svih ekscesa kapitala i kapitalizma, a jednako pobija neke fantazije i teorije o »idealnoj« državi, u kojoj će svi biti jednaki i sretni. Rotarstvo drži izmedju tih suprotnih polova i ekstremnih tendencija ravnotežu, idući zlatnom sredinom, priznavajući s jedne strane kapitalu i kreditu odlučnu ekonomsku funkciju i važnost u narodnoj privredi, a podupiruci s druge strane sva nastojanja, koja idu za boljom i socijalnom upotrebom kapitala i kredita.

Rotar, koji radi s kapitalom, zna i osjeća bolje nego se to može teoretski i naučno formulisati, gdje se sastaju ekonomske i etične mogućnosti. Pri tome se rotar vodi idejom služenja, a rotarska deviza, da najviše koristi, tko najbolje služi, izgleda kao da je specijalno postavljena za privredno djelovanje rotara. Rotar služi zajednici, no on u njoj ne vidi moloha, koji guta ono, Sto je u društvenom, kulturnom i ekonomskom životu individualna sfera svakog pojedinca, već u zajednici vidi sklad izmedju individualnih i socijalnih stremljenja i interesa. Gdje se predje ta mjera, štetuje ili privreda ili socijalna i etička misao, a često i jedno i drugo.

Dužnost je rotara, koji su vlasnici kapitala ili upravljaju tudjim kapitalom, da trajno imaju na umu, da kapital ruši onaj, koji se njime bezobzirno sluzi, negledajuéi na ekonomsku i socijalnu pravdu, a da se kapital kao i cijeli kapitalistički poredak može održati samo tako, da se ekonomske i društvene opreke što više izgladjuju dobrom ekonomskom i socijalnom politikom te ličnim radom i nastojanjem svakog pojedinca, no u svakom slučaju svakog rotara.

U skladu sa gornjim referatom donesena je na VIII distriktnoj konferenciji u Zagrebu ova rezolucija:

»Rotarska deviza »He profits most, who serves best«, primijenjena na narodnu privredu, znači: samo onda je privredni rad i rezultat toga rada od trajne vrijednosti, ako se ne povodi samo privatno-tečevnom, nego i socijalno-ekonomskom svrhom, vodeći računa ne samo o kapitalu kao važnom faktoru privrede, nego i

550