Jugoslovenski Rotar

Kakvo je sadašnje stanje ljudske zajednice. Na svima stranama vidimo nezadovoljstvo u svetu, nezadovoljstvo među narodima, među državama, nezadovoljstvo sa sadašnjim stanjem i u jednoj istoj državi, nezadovoljstvo u jednom istom narodu, nezadovoljstvo i aeraspoloženje među pojedinim staležima, odnosno odnos gospode prema seljacima, pa nezadovoljstvo među samim članovima istog staleza, nezadovoljstvo među radnicima itd. Velike, jake države hoće još više da se povećaju da pokore i podrže male države, da ih i geografski i etnografski progutaju i resorkuju. Velike države se bore o vlast nad svetom. U svima državama na svetu postoji nezadovoljstvo među građanima zbog ogromne razlike u posedovanju dobara. Dok jedne države imaju ogromna materijalna sredstva, dotle druge države životare i pate se. Dok jedni narodi plivaju u izobilju, dotle drugi, jedva mogu da nabave najnužnije za život, dok jedni članovi jedne države imaju da razbacuju, dotle drugi Карауаји od gladi. Obično se zbog ove velike nepravde navodi kao primer, da ni deca jednog istog oca nisu jednaka, koja su se rodila pod istim prilikama i uslovima i među njima ima ogromne razlike kao između neba i zemlje, kao između anđela i đavola i da te i take razlike mora uvek i da bude kao što je uvek i bilo. To je tačno, ali to nam ne daje pravo da skrstimo ruke i da pustimo da idu stvari svojim tokom. Da uzmemo samo koliko je ljudska zajednica do sada učinila za poboljšanje prilika u radničkom staležu. Još se sećamo onog vremena kada su radnici bili roboti bez prava i svesti o svojoj dužnosti pa su bili skoro ispod životinja domaćih pri upotrebi za rad. Kako su radnici stanovali, kako su se odevali, kako su se hranili, koliko su bili telesno iskorišćavani, kako su bili odbačeni u slučaju bolesti. A danas, i ako to još nije idealno, kako bi trebalo da bude. Imaju radnici svoje kuće ili svoje divne higijenske stanove. Danas se dobro i racionalno hrane i zbog prosvećenosti manje se truju alkoholom, dobro su odeveni i oni i njihova porodica. određeno vreme rade, a da im rad ne škodi i da ih pre vremena onesposobi za rad, a u slučaju bolesti su obezbeđeni — imaju lečenje, bolnice, kupatila, sanatorija. — To vam je, draga braćo, jedan klasičan primer poboljšanja života jedne klase, koja je to sebi izvojevala borbom, ali evolucijom. Iz ovih mojih navedenih reči se vidi gdje leži kriza sukoba, u čemu je nezadovoljstvo. Šta izaziva zavist i zbog čega nastaju sukobi. To je današnje stanje ljudskog društva, to je senka stanja među narodima ı državama.

Dijagnoza je prema tome jasna. Ljudska zajednica je bolesna, ljudska zajednica je nezdrava. Organizacija ljudske zajednice ne funkcioniše po zakonima fiziologije, kako funkcioniše živi organizam. Ne funkcioniše velika zajednica ljudska kao neka dobra mašina. Pokvaren je mehanizam. Ne hvataju zupčasti točkovi jedan u drugi, kao što mi rotari želimo da hvataju. Znači treba taj organizam osposobiti fiziološki da dobro funkcioniše a mehanizam udesiti i namazati da dobro vrši svoj zadatak i da ne zapinje. Ko treba da da ozdravljenje ljudskoj zajednici, ko je pozvan da popravi i opravi taj veliki mehanizam. Ti lekari i ti mehaničari mogu biti samo slobodni ljudi dobroga glasa, mogu biti veliki rodoljubi i domoljubi, ali ne šoviniste, koji žele samo svom narodu dobro a nikog drugog ne uzimaju u obzir.

Jer baš u takom radu leži klica novih bolesti, leži varnica za stvaranje novih poljara. Ti lekari i mehaničari treba da budemo i mi rotari sa svima svojim organizacijama u celom svetu.

21