Jugoslovenski Rotar

PRIVREDA GRADA KARLOVCA

Novakovié Sofija, uc. Ill. r. trg. ak. Karlovac

Rotary Club Karlovac raspisao je za svaku srednju školu u svom gradu bo 2 nagrade za najbolje sastavljenu pismenu radnju đaka 7 i 8 razreda. Temu pojedinih radnja prepustio je klub raynateljima pojedinib skola. Kao najbolja radnja trgovačke akademije ocjenjena je ona Novaković Sofije, uéenice Ill. razr. tog zavoda, te je primila od kluba nagradu od Din 250'—. Ona je tu radnju pročitala na jednom klupskom sastanhu, kojemu je prisustyovao i direktor akademije kao gost.

Današnji Karlovac sagrađen je na terenu punom močvara i bara i na slivovima rijeka Kupe, Korane, Dobre i Mrežnice. On je dobio ime po svome osnivaču Karlu Habsburgu. Godine 1579 počelo se sa gradnjom karlovačke tvrđave pod vodstvom glasovitog graditelja Matije Gambona. Grad je bio sagrađen za obranu od Turaka, koji su često ometali njegovu gradnju. Po osnivanju grada nalaze se u njemu samo vojnici, a tek kasnije doselilo se civilno pučanstvo sa Dubovca. Odmah nakon svoga podignuća on je postao mjesto odakle je vojska dobivala novac, hranu i odijelo. Zbog te važnosti ostao je Karlovac sve do današnjega dana veoma važan vojnički centar iako mu je važnost donekle smanjena radi ukinuća vojne akademije. U samome centru nalaze se mnoge kasarne a u obližnjim šumama magazini sa pohranjenom municijom i vojničkom spremom.

Tek osnovani grad vojničkog karaktera nije mogao imati neku trgovačku važnost sve dok se nisu počele izvan tvrđave graditi kuće, dok se nije doselio zanatlijski stalež i dok nije bio sagrađen most preko Kupe. Međutim njegovom naglom razvoju, koji bi se mogao zahvaliti zgodnom geografskom položaju i bogatoj okolici, smetale su razne nevolje kao i česti požari te je tako jednom prilikom izgorio cijeli grad do temelja. Zatim su učestale poplave, a naročito je bila jaka poplava godine 1775 koja je nanijela štete ne samo okolici već i gradu. Poplave u Karlovcu su vrlo česte, a jedna od najvećih bila je svakako, prošle godine, koja je nanijela ogromne štete seljacima i privrednicima. Više puta pojavljivala se je kuga a zadnja je bila 1733 godine, koja je znatno proredila karlovačko stanovništvo. Kada se je povećao broj civilnog stanovništva uprava grada prešla je iz vojničkih ruku u upravu gradskog magistrata i Karlovac je tada bez vojske brojio oko 2.000 duša. Odmah poslije toga Karlovac, koji je do tada bio pod carskom upravom dekretom Josipa Ii postao je slobodnim kraljevskim gradom što je još i danas. Bečkim mirom godine 1809 Karlovac je došao pod vlast Francuza a uprava je bila povjerena maršalu Marmontu, koji ga je uljepšao mnogim parkovima i alejama od kojih je najvažnija »Marmontova aleja« nekada zvana Lujzinska cesta. Ta Lujzinska cesta ubraja se među najznameniteje i najljepše i ona vodi od Karlovca do Rijeke. Sa gradnjom ceste počelo se 1804 i ona je postala vlasništvo dioničkog društva. Njena dužina iznosila Je 93 milje i ona je prolazila kroz najljepše krajeve naše domovine kao na pr.: Delnice, Skrad, Grobničko Polje i t. d. Dohoci ceste bili su veliki i to najviše od malte i trgovine. Radi bolje trgovine sagradilo je društvo

26