Jugoslovenski Rotar

LYSSA (BESNILO)

Besnilo spada u red opasnih infektivnih bolesti, koje se prenose na ljude isključivo od životinja, jer dosada nije utvrđen sa pouzdanošću nijedan slučaj interhumanog prenošenja.

Od bolesnika mogu oboleti svi sisari bez razlike. Ali isti od svih životinja nesumnjivo najčešće oboljevaju i prema tome imaju пајveći značaj za prenošenje zaraze. Zatim se ova bolest viđa, ali već ređe i kod drugih domaćih životinja: mačaka, goveda, ko-

MILOŠ SEVER nja, SN acca i tod. Od divljih" Zivo-

R. C. OSIJEK tinja „najčešće oboljevaju vuk i lisica, a

druge mnogo rede.

Pitanje za&8to baS psi raznose najviSe bolest, mada su i druge Zivotinje kao na pr. konji i goveda jako osetljivi na ovu bolest, moglo bi se objasniti na sledeći način. Psi izlučuju rabični virus u velikoj mjeri pljuvačkom. Zatim virus prolazeći kroz njihov organizam postaje još aktivniji i najzad zato što ujedaju. Kod drugih životinja, izuzev vukova, već ti uslovi ne postoje u tolikoj mjeri kao kod pasa. Eksperimentalno je na pr. rađeno sa zamorčićima i mada je bilo vrlo lako inficirati ih uličnim virusom i izazvati tipično besnilo kod njih, kod drugih zamorčića, koje su ovi izujedali, ni posle šest mesec nije došlo do oboljenja. Kod prostijeg sveta, a i mnogih inteligentijih ljudi, koji se ovim pitanjem nisu interesovali, postoje vrlo netačna verovanja o uzroku ove bolesti kod pasa. Tako mnogi misle da psi pobesne ako su duže vremena žedni, ili ako se dugo drže zatvoreni ili vezani ili čak i to, da pobesne od jake vrućine. Sva su ta verovanja netačna, jer besnilo nije bolest koja može da se spontano javi, već je to infektivna bolest, koja se prenosi samo inokulacijom rabičnog virusa. Sam naziv bolesti, besnilo, nije potpuno opravdan i u mnogim slučajevima ne odgovara stvarnom stanju, te može zavesti u zabludu. Često puta kod pasa i drugih životinja postoje paralize, životinja je mirnija nego obično i nimalo besna. Ali se taj naziv bolesti toliko odomaćio da ga je sada naravno vrlo teško promeniti.

Pitanje prenošenja bolesti od čoveka na čoveka nije još definitivno rešeno. Dokazano je da u pljuvačci ljudi oboljelih od besnila postoji virus, ali izgleda tako ublažen, da nije u stanju da izazove bolest kod čoveka, koji je prema njemu vrlo otporan. Osim toga čovek ni u furioznom stadijumu nema tendenciju da ujeda, kao što to mnogi misle, te ne može lako da inokulira dovoljne količine viruza drugoj ličnosti. To ipak ne znači da se ne treba dobro čuvati, jer apsolutna sigurnost ne postoji. Ima izvesnih publikacija o slučajevima interhumanog prenosa, ali one nisu potkrepljene verodostojnim dokazima. — Životinje se inficiraju direktno ujedom. Pas u samom početku bolesti, dok ne postaje furiozan, dolazi kod ukućana i svog gazde i oni ga, videći da je bolestan, miluju i umrljaju ruke pljuvačkom koja sadrži velike količine virusa. Pas zatin pobegne od kuće, za njega više ništa ne doznaju i pošto ih nije ujeo, to

59