Jugoslovenski Rotar

vanjem, dovode do jedne duge priče, djelomično i dosadne, no većim dijelom vrlo tugaljive. Međutim, ja se radujem da je ta strast u novije vrijeme ipak popustila. |

Ako je uspjeh takvog dječaka u školi bio dobar, mi dalje ispitujemo stanje njegovog vida i sluha, njegove mišice itd. Zatim posmatramo njegov temperamenat — da li je ljubezan, živahan i dopadiljiv, ili je kakvo gunđalo u stanju da odmah razljuti putnike lifta? Ako sve tačke odgovaraju, mladića uzimamo u posao.

Sad se, međutim, pojavljuje neki gospodin koji želi da glasujemo za njega — hoće da bude senator Sjedinjenih Država. Istražujemo li mi onda možda kakve ima on zube, ili kakve oči? Ili ispitujemo li njegove kvalifikacije sa visokih škola? Ili možda vodimo računa o tom da li je uvijek namrgođen ili pak optimist, otvoren čovjek ili zatvoren, povučen — oštrouman ili zbrkanih ideja?

Vi već znate na to odgovor! Taj je uvijek isti, pa odnosio se on n3 našeg hipotetičnog senatora ili na ma kakvog više ili manje istaknutog upravljača, bilo gdje i na bilo kojem području ljudske djelatnosti. Mi ne stavljamo uslove kod izbora kraljeva i prinčeva, pretsjednika i generala te sličnih velikodostojnika, ali kakve smo sve uslove postavili da izvršimo izbor momka za lift!

I tako, eto, upravljač liftom vodi nas otprilike toliko gore, koliko dolje, dok nas mnogi vođa vodi češće dolje, nego gore.

Zašto je tome tako? Odgovor je prost: mi ne znamo kako da biramo mlade ljude, koji će danas-sutra biti narodni vođe, ne znamo da ih za to pripravimo i negdje postavimo, a sve to s razloga što do sada nismo s naučne strane obradili to pitanje i pronašli kakve moraju biti karakteristike onih koji treba da budu na čelu akcija najvažnijih područja ljudske djelatnosti. Doduše, mi nećemo nikad ni znati koje su sve značajke potrebne za svaku vrstu vodstva, a još ćemo manje saznati kako ih treba razvijati.

Što treba dakle da učinimo? Prije svega morali bismo proučavati stotine primjera istaknutih i velikih ljudi. Pri tom treba ispitivati sredinu u kojoj su se pojavili i u kojoj su uspjeli, i to sve do trenutka kad su postigli najviše svoje položaje. Treba istraživati uzroke i posljedice. Ne smijemo zatvarati oči pred činjenicom da je nekome sreća sklona, a nekome da nije, jer je i to često od velike važnosti. Mogao bih spomenuti dva istaknuta prvaka iz privrednog svijeta koji tvrde da sav svoj. uspjeh imaju da zahvale samo pukoj sreći. Oni su doduše tom svojom tvrdnjom u zabludi, ali bez sumnje mnogo im je uspjeh ovisio i o sretnom slučaju. To je bilo i sa Julijem Cezarom, i sa Napoleonom, i sa Louis Pasteurom, i sa mnogo drugih slavnih državnika i naučenjaka. Mnogo je udjela imala sreća i u uspjehu velikih diktatora starog vijeka. Ona je konačno od važnosti i u životu svakog pojedinca, pa joj i naučni ispitivač mora dati potrebno priznanje. |

Prije nekoliko godina izvjesan broj mojih prijatelja iz vojnih krugova Sjeverno-američkih Sjedinjenih Država nagovarao me je da se pozabavim studijem svih mogućih vrsta istaknutih ljudi sa stanovišta analize sredine u kojoj su nikli i njihovih značajnh crta. Time potaknut, tragao sam za najljepšim primjerima koje sam mogao pronaći među naučenjacima, umjetnicima, državnicima, političarima i vojskovođama.

106