Jugoslovenski Rotar

interes sviju ljudi, a opšti interes je uvek iznad ličnog. Zato nama uvek pred očima lebdi rotarsko geslo »Služenje iznad svega — Servise above self«.

Sva su služenja zajednici dobrovoljne prirode, a motiv im je služenje, a ne sticanje materijalnog bogatstva. Rotari su oni koji sa pravom mogu kazati da imaju sve kvalifikacije nezainteresovanog i nepristranog služenja, a cilj im je da vremenom rotarski ideal prožme srca sviju ljudi i da i nerotari postanu svesni da je služenje drugima najbolji način da se postigne opšte blagostanje.

Na kraju treba još istaći da je služenje zajednici najbolja propaganda za rotarstvo, jer je to najbolji primer jednog idealnog kluba čiji je rad uravnotežen.

Brat guverner primjećuje poslije tog referata, da bi naši rotari trebali danas više no ikada da se posvete služenju zajednici.

he SUZBIJANJE PROSJACENJA

Dr. Velimir Kalafatié, pretsjednik R. C. Varazdin

Na Zelju brata Guvernera prihvatio sam se ove teme, da udovoljim postavljenoj mi zadaći pa i svojoj duznosti u »sluzenju zajednici«.

Prolazeći svim našim mjestima nailazimo svuda često na čitave legije prosjaka od potrebe i profesionalnih, kojima je to zanimanje. Velika je to rak-rana našega društva, koja nagrđuje vanjsko lice grada i na sve nas baca ljagu pogotovo pred strancima, koji nam to često i zamjeriše i koji po njoj često stvaraju sud o dotičnom mjestu i zemlji.

Prosjačenje je socijalna bolest, kojoj se odaju naročito poslije rata, a i u sadašnje vreme, kada se osjeća skupoća i pomanjkanje živežnih namirnica kao i odjevnih predmeta, ne samo bijedni bogalji, koji nemaju nikakvog drugog izlaska iz bijede osim traženja milostinje kod bližnjih, nego i svi oni, koji bježe od rada i hoće na laki način živjeti. To su parasiti ljudskoga društva, razni kriminalni tipovi, pijanice, ljenčine i skitnice, koji su još od ranoga djetinjstva naučeni, da se drugi za njih brinu i potpomažu ih. K tome u većim mjestima dolazi i druga nevolja, a naročito u zimi, velik broj neuposlenih. Nekoji od njih žive isključivo od rada, a drugi opet ni ne traže baš mnogo rada. Tada ti neuposleni pribjegavaju najjednostavnijem načinu zarade — prosjačenju, kojim se služe u obilnoj mjeri zauzimajući pojedine ulice i četvrti, za koja podvlače i neka svoja prava, pa nerijetko dolazi do svađa, pa i do tučnjava radi kršenja tih stečenih prava. Na taj način oni postaju pravi neprijatelji onih bijednika i nevoljnika, kojima je to jedina, ali zato najbijednija i najžalosnija pomoć, a to su osamljeni, bijedni, iznemogli, za rad posve nesposobni, starci i starice ili pak od prirode bogalji i beskućnici.

Privikavajući se ovakvoj lakoj zaradi profesionalni prosjaci se odaju ljenčarenju i dangubi, pa se ni ne trse da nađu posla ni onda, kada je

159