Naša stvarnost

68 NAŠA STVARNOST

jedno srce, tri zlatna pojasa;

na nogama gaće šarolike, morskijem su mišom postavljene, da je tiču i da je giliču!

Kakve su joj klete iskićene!

Do koljena vuci i bauci,

od koljena sitne vjeverice,

a pokraj njih sve junački brci,

na usperku pašin delibaša, . . . na učkuru dvije kujundžije: jedan kuje, drugi pozlaćuje!?” (Vuk, HI).

Opisujući mjesta dogadjaja u prirodi, i prirodu uopšte, feudalni epos ih daje „sa njihove estetske strane”, s tačke posmatrania čovjeka koji ima izvjesne kulture, mogućnosti i dokolice da se nasladiuje ljepotom peisaža, kontrastima kamenite planine i bogate ravni i sl. (nailiepši takav doživljaj je doživliai ljepote ravnice oko Skadra i kontrasta te ravnice kroz koju „teče zelena Bojana”, prema visovima Durmitora, „iskićenim ledom i snijegom” i podrivenim „Tarom valovitom”, koja „valia drvlie i kamenje”). lako su seljaci, pogotovu hajduci, živjeli u planini i šumi, u njihovom eposu nema nikakvih estetskih doživljaja liepote prirode. Njihov pjevač shvatio je prirodu kao objekat prema kojemu čovjek ima da se odnosi boreći se za život s jedne strane sa njom, a s druge, u njenim okolnostima, sa ljudima koji onemogućavaju život nižih slojeva društva. Za njiega je gora važna kao mjesto gdie će Novak da se sakrije od gonitelia i da se obikne na novi život; visoko i debelo stablo bora javlia se kao dobar zaklon; gustiš granja pored druma — kao busija. Jezovita poznojesenja planina, kada prvi snijeg padne i borovi zahuje, iavlia se kao povod za konstataciju, da se više ne može hajdukovati. Estetski odnos prema prirodi dao ie više opisa, više slika i poredienia, ali ' funkcionalni, životno povezani odnos prema prirodi dao ie izmedju ostalih, jedan doživliaj prirode, jedan opis i jednu konstataciju kakve, po svojoj doživljainoj težini riječi, nema u cijelom srpskom eposu i kakva se mogla roditi samo iz radnog i borbenog odnosa prema prirodi i iednom nepravednom društvenom poretku. Feudalni pjesnik uživa u prirodi, narodni — Živ}!

„Snijeg pade, drumi zapadoše,

trag se pozna vuku i hajduku,

nama više četovanja nema” . . .

, Kao i priroda, i lov je u feudalnom eposu, dat kao estetski doživliai — uglavnom. O lovu se u tom dijelu eposa pjeva mnogo, što je sasvim razumljivo kada se zna kakvu je ulogu kod vojne aristokracije igrao lov kao zabava, kao vježba i priprema za neprekidne bojeve ı ratove. U drugom periodu života srpskog: