Naša stvarnost

104 | RADOVAN ZOGOVIĆ

velikcg: književnika. Nema a njemu nikakve tendencije sem istine, zato je pristupačan svakome...”

Spis (dvanaest strana): ovaj mali spis c ekvivalentu jedne duboke provalije pristupačan je svakcme kao najelckventniji tumač jednog ekvivalenta jedne duboke provalije! Nema u njemu nikakve tendencije sem istine, a jedina istina u njemu je to da je pun neistina i da je nepismeno napisan. U cilju da dokumentcvanim činjenicama (dokumentovanim dekumentima) rasvetli i prikaže... R. N. K. voli da se „Seća” i ta svoja sjećanja prikazuje kao dckumentovana dckumenta. Sjeća se on tako kako je jednom, kada je bie student u Rusiji, vidio Gcrkcga („Njegovo lice nije bilc. lepo. Crte su mu bile grube i malo gospodske. Pravi prcleter!”) i kako je Gcrki za vrijeme „krvavih dogadjaja 1905”, „posetic. članove carske vlade i molic ih da se cdustane od streljanja radnika”, a ta njegcva dckumentima dokumentovana sjećanja nijesu njegova sjećanja, nego je to nedokumentovano i nepismenc. prepričavanje odlomaka iz Gorkijeve bicgratije cd I. Gruzdjeva. U dokumentcvana dokumenta bez priziva spadaju i tvrdnje da je Maljva, junakinja istoimene G. pripcvijetke, prostitutka; Maljva je medjutim fabrička radnica, mlada žena koja želi da bude „slobcdna kac galeb”, činjenica kcjoj nije potreban dokumenat je samc to, da R. N. K. emancipcvanu fabričku radnicu identifikuje sa prostitutkom. U niz R. N. K. činjenica bez dckumenata spada i tvrdnja da je „Djelo Artamcncvih” izdalo „Narodno delo” becgradskih Artomonovih; „D. A.” izdala je u sramctnom nekulturnom prijevodu „Narodna prosveta” kulturtregera Anatclija Ivancvića, rodcm iz Rusije...

Muka riječi br. 1.: „Otac mu je umro cd kolere dok još nije izišac. iz detinjstva a majka kad mu je bilo devet godina” (ctac je umrc još kao dete, majka kad je ocu — cdnosnc mužu — bilo devet godina, otac se, dakle, cženio najkasnije u osmoj 'gcdini živcta); „Skitao je po Volgi do Caricina, zatim po Dcnu, cbišavši celu njenu oblast” (Gorki je skitao DO Volgi a obilazic. njenu cblast, Gorki je dakle išao kao prcrok po vodi; Don je imenica ženskcg rcda, te je njegova oblast „njena oblast”); „Vetar je, medjutim, počec da fijuče... tako da su zubi u našega autora veš počeli „cvckctati” (šta je dalje bilo sa zubima našega autora nije nam Dpoznato!). Itd. Itd! ;

Plavi socijalizam. -- G. g.Hamza Humo, saradnik jednog lista u dobu kada ga je uredjivao Stanislav Krakov (1921, KpakoB se još uvijek Dpisalo Krakow), Konstantin Atanasijević sadašnji urednik toga lista, Todor Manević južnosrbijanski dopisnik istoga lista, Sveta Milutinović saradnik jednog „balkancvog” parnjaka koji izlazi u mjesečnim sveskama, itd., itd., izvoleli su se, na sreću „njihovih” ljudi, sastati i dogcvoriti se da pokrenu biblioteku „Plava knjiga” (čist prihod od te biblicteke nije namijenjen pcdizanju nikakvcge spomenika, i akc je Todcr Manević član biblioteke!). Dogovcrili su se ljudi i red je bio da se dogovore. Dogovcr plavu biblioteku građi .

„Plava knjiga” je revija naprednih jugcslovenskih pisaca... Ona je „ne samc. retko zabavna i jevtina biblicteka, nego i pcučna i dokumentcvana, jer će svojim socijalnim stavom koristiti svakom našem: čoveku?” „Plava knjiga” ima svcj socijalni stav kcjim će kcristiti... a da ipak nema