Naša stvarnost

«

194 LJUDI — DOGAĐAJI — KNJIGE

Savremeno zadrugarsivo je produkat kapitalističkog privrednog sistema: ono se pojavljuje kao masovni pokret fek na izvesnom stupnju razviflka kapifalizma i organizovanosfi radničke klase. Zadruge ne ukidaju profit i najamnišfvo, ne sprečavaju ekonomsko difernciranje, ne mogu „da okupe sve pofrošače u infegralnoj zadruzi, nili u savez proizvođačkog i polrošačkog zadrugarstva” itd. Jednom rečju, zadrugarstvo ne menja kapitalistički način proizvodnje, nili odgovarajuće njemu proizvodne odnose. Politička neutralnost zadrugarsiva. ne može se ni feorijski ni praklično održali, jer je ono uslovljeno postojećim ekonomskim, socijalnim i političkim poredkom. Nesposobno da ma šta bifno izmeni u postojećem eknomskom sistemu, zadrugarsivo može poslužiti jedino „kao sretstvo za poboljšanje materijalnih i kulturnih uslova života najširih narodnih siojeva”. Kao fakvo ono freba da se bori protiv 1) diktature sindikafa, frustova i kartela, 2) banaka koje fraže visoke kamate, 3) visokih poreza i namela, 4) visokih carina, 5) novog rafa. Ali sličnu borbu ne mogu vodili sve vrste zadruga. Samo zadruge (u glavnom polrošačke) „slabijih sela i grada l.j. gradskih manuelnih i infelekfualnih radnika, siromašnih seljaka i poljoprivrednih radnika su fe koje će u punoj meri pružiti koristi ekonomski slabijim, ako su saslavljene samo od njih.” Samo fakve zadruge bile bi fakfički slobodne i sposobne da povedu borbu proliv „nepravičnosfi privrednog poredka koji preovlađuje”. To su osnovne misli koje je dr. Vučković u svojoj knjizi izneo.

Nažalost} fakvih zadruga sasfavljenih samo od ekonosmki slabijih kod nas gotovo i nema. U svojoj knjizi „Skice i ogledi za jednu istoriju zadrugarsfva u Srbiji" M. Komadinić nam pruža u ciframa karakterističnu sliku o socijalnoj sfrukturi našeg zadrugarsiva. Ovi slafistički podatci pokazuju da u kreditnim, pofrošačkim i proizvođačkim zadrugama ima (od celokupnog članstva) članova koji poseduju do 2 h — 19,8%, do 5 h — 33,7%/, do 10 h — 28,60/b, do 20 h — 19,7", preko 20 h — 4,2%/. Gro članova, kao što se vidi, sačinjavaju siromašni i srednji seljaci (najmanje 65% od celokupnog članstva) pa ipak su zadruge u rukama bogalijih seljaka. Postavlja se pitanje —- koje dr. Vučković u svojoj knjizi nije dodimuo — da li se freba dezinferesovafi za zadrugarsivo koje nije sastavljeno samo od ekonomski slabijih, koje nije klasno homogeno? Mi ovo pilfanje poslavljamo zalo, što na jednom mesfu dr. Vučković kaže: „Međulim, što je vrlo važno, Meščerjakov ne kaže koje bi se forme zadrugarstva mogle prilagoditi shvatanju kooperativizma kao direkinog srelstva borbe. On na aj način dozvoljava da se zaključi, da bi se sve vrsfe zadrugarsiva mogle u fom smislu upolrebifi, što ne bi bilo tačno.”

Ne upušlajući se u delfaljniju analizu ovog pilanja, jer ne raspolažemo dovoljnim fehničkim mogućnostima, mi bismo hteli samo da skrenemo pažnju na neke činjenice. U današnjoj opštoj krizi ovog sistema vodi se borba za seljašftvo i kroz već poslojeće zadrugarstvo. Teški položaj zadružnih organizacija u eposi sfrukfurelne krize kapitalizma pruža odličan maklerijal za krifiku dosadanjih metoda rada u zadrugarstvu. Opšta kriza donela je sa sobom prolefarizovanje srednjih grupa, olfežala dobijanje kredita i prodaju poljoprivrednih proizvoda, povećala posredne i neposredne poreze. U fakvoj situaciji ne freba zanemariti rad u zadrugarsivu i ako ono nije sasfavljeno samo od ekonomski slabijih.

M. KIBALČIĆ