Naša stvarnost

64 DANAŠNJICA

ram) 35 stepeni prema rampi. Gledalac iz parlera vidi dakle scenu u neku ruku iz pličije perspeklive. Sam scenski prostor ima oblik španske gilare a uokviren je prema dubini pozornice koralnim providnim zavesama. Apsirahujući „udarnu satiru”, „poplavu lirizma” i „neiscrpni humor" — lreba islaći igru i muziku kojima Burian daje u svom „Seviljskom berberinu” izuzelnu ulogu. Pomoću njih on čini da osećamo večilo prisusivo puka na sceni u čijoj sveilosti i sama radnja dobija sasvim nov karakler i značaj. Burian zbilja ima (kako je u jednoj recenziji fačno zapaženo) „jedinstvenu sposobnosi da u slarim igrama olkriva današnjicu.” Ta veza sa današnjicom objašnjava izuzelan uspeh „Seviljskog Berberina” kod praške i festivalske publike.

„Svak po nešio za oladžbinu” je drušivena komedija iz sredine prošlog veka, Njen autor je Vaclav Kliment Klicpera. To je nova prošlost u kojoj Burian oškriva sadašnjost. „Svaka ligura je u foj igri karakter, svaki karakter — borba, svaka reč — napad, svaka šala — nemilosrdni podsmeh uzaludnosli ondašnje reakcije” — kaže Emil Burian. „Kako nam danas nedostaju u pozorišlu fakve klicperovske naočari za današnje odnose, — jer: kud god se okrene Klicpera čuje najskrivenije razloge koji vode gramzljivce ka uspehu.” U scenskom pogledu Burian je rešio ovu komediju na bazi groteskne panfomine. Polazeći od slilizovenih moliva uličnih provincijskih pesmica, on uliskuje faj karakter ukusne neukusnosii krelanju, mimici i gestu glumaca zaogrćujući ih odgovarajućim koslimima, 12-louglom konsfrukcijom scene sa cicanim zavesicama, šminkom, maskom i osvelljenjem.

Najzad, možda po lfradiciji koja u glumačkom svefu vlada (a Burian se, kako je jednom rekao, mal fe ne rodio u pozorištu), a možda iz reakcije na ju fradiciju, i on se na vrhuncu svoje razvojne pozorišne pulanje obraća Hamle{iu. Njegov Hamlet međulim ne poliče iz slare skandinavske sage o Amlelu (koja je bila sačuvana u kronici danskog lelopisca Saksona Gramafika); on nema veze sa Belforeovom preradom fe sage u „Histoires fragiques”; ne proisliče iz drame Šekspirovog prefhodnika Tomasa Kida, nili iz samog Šekspira, već od ovog poslednjeg uzima samo koslur a od Laforga buni prolivu ograničenja slobode misli, kako bi dao izraza svom nezadovoljsfvu okolnostima i prilikama u kojima živi i umehnički sfvara.

Na zamerke kritike koja Hamleta Ili pozdravlja ukoliko on znači likvidaciju hamletovštine ali odbacuje ukoliko podleže laforgovskom anarhizmu, Burian odgovara poslavljajući na scenu „Dele” od F. X. Šalde. Nije fo samo aki pijefelta prema nedavno umrlom velikom pesniku, već čin solidarnosti današnje češke umeliničke avangarde s genijalnim socijalnim humanistom i njegovom beskompromisnom borbom, pokret za rehabilitaciju infernaciQqnalne vrednosti njegovog liferarnog sivaranja, saboliranog od slrane češke reakcije.

Time je završen prvi međunarodni feslival avangardnog pozorišta koji je pored konferencije* poslavio osnove širokoj budućoj međunarodnoj saradnji na planu dramske umelnoslii.

Dr. V. VUČKOVIĆ

* O konferenciji referisaćemo u sledećoj svesci časopisa.