Naša stvarnost

138 LJUDI — DOGAĐAJI — KNJIGE

izdvojiti ni jedan elemeni. „Sasltavni delovi fe sfrukture su pozornica i gledališie. Promena ma kog činioca u pozorišnoj preistavi narušava celinu kao i u svakom drugom sislfemu, i ima za posledicu promenu čilave sfruklure i svih njenih delova. Najbolji primer za fo je pozorište s lufkama. Priređivači fih predstava često su uzimali za svoje pozorište igre iz repertloara pozorišta sa živim glumcima. A kada je na mesfo živoga glumca došla lutka — bilo je neizbežna promena lfeksfta. Pravo proučavanje pozorišta — završava prof. Bogafirev — mogućno je samo ako ispitujemo čilavu sfrukluru u njenoj celokupnosti — koja je pozorište — a nipošto ako analiziramo svaki od njegovih elemenata ponaosob.”

Oluda je jasno da je samo umefničko delo — fek polovina umeiničkog procesa. Primena svakog ljudskog produkta (koji ima uslove za umelničku primenu) odlučuje o fome hoće li i druga polovina procesa — drušivena rekreacije umetničkog dela, — dakle umetnički proces u svom folalilelu, bili osivaren ili ne. A fa primena je uslovljena ne samo svojstvima umefničkog dela već u istoj meri i svojstvima sredine, kulture i klasne svesti umetničkih konsumenafa u određenom isloriskom periodu, sposobnim za fu primenu umefničkog dela.

Svojim vanredno sludioznim referafom zadužio je prof. Bogafirev, dvosluko moderno pozorišfe: prvo fime, što je njegovim današnjim reprezenfanfima skrenuo pažnju na narodnu umehfnos} kao neiscrpni izvor pozorišnog razvoja; drugo lime što je pozorišnim istforičarima pružio insfrumeni „za filogenatska izučavanja pozorišne prošlosti i za ofkrivanje duboke uslovljenosti umefnosnog razvoja društvenim pofrebama ljudi.

Od osflalih, koje nažalost ne možemo podrobnije prikazati — 3«zaslužuju naročilo da se islaknu referatfi M. Kouržila, Reinera, Neegarta i Buriana. Zadržaćemo se samo na kratkom rezimeu ovoga poslednjeg: Inscenacija ili stvaranje? Obično, počinje Burian, — s kalendarom u ruci i crvenom olovkom uokvirenim datumom premijere, većaju najpre gospodin administrativni direktor i gospodin Prvi režiser oficijelnog feafra o izboru komada. Dafum generalne probe, broj naručenih kostima, glavna junakinja i podela rola — u fome su odlučujući faktori. Vodvilj, antička Tragedija ili Shakespeare? — lIrelevanino! Premijera je fiksirana (intervju brižljivo spremljen), prvakinji drame obezbeđena je naslovna rola, budžet odobren, — osta= lo ide samo po sebi. Evo kako fo „samo po sebi” izgleda: Prema broju glumaca (i prema napomenama pisca) naručuju se kostimi. U međuvremenu gospodin režiser dosfavlja glumcima odluku o podeli rola i zakazuje probe. Glumci sa ulogom u ruci „markiraju.” Markiranje raje sve do generalnih proba. „Prva generalna (od dve) koliko ja znam pozorišfe (Burian) — a znam ga odavno jer umalo šlo se nisam rodio u njemu, — oduvek je istovremeno bila i prvi skandal velikih razmera.” Najpre zbog kostima. Poručivani u seriji, oni redovno ne dosližu ili pak prevazilaze prirodne dimenzije glumaca. Proba zakazana za 10 ne počinje pre 111/» zbog objašnjavanja. A kada najzad počne, najčešće biva odmah prekidana jer su u slikarnici vrata koja je glumac očekivao s desna, smešlfena na levoj strani — što zahteva izmenu siluacija, gestova, pokrela i niza silnih „navika.” Ponovno objašnjavanje!.. U daljem toku se konslatuje da felefon, preko kojeg se odigrava dramalični rastanak, nije instaliran i zamenjuje se mejlicom za odelo. Tek na dan premijere,