Naša stvarnost

66 DANAŠNJICA

To je meslo sada Ćele-Kula katalonskog naroda. U novembru, mesecu prošle godine, kada sam bio u Barceloni, milicionari su mi pokazivali s gordošću faj frg, na kome je nedavno podignut i spomenik zahvalnosti svima onima koji su tu pali.

Tako se borilo u svakom selu, u svakom gradu Španije. Tako je španski narod iz generalskih ruku isfrgnuo 52% feritorije i oslobodio' 65% stanovnišiva. A od jedanaest divizija, fri su bile odmah rasfurene. Oficiri su pohapšeni, a vojnici pušteni kućama, jer ih je narod smafrao kao svoje zavedene sinove, koji nisu znali šta čine. Mornarica je većim delom oslala u rukama Republike. Mornari, svesniji nego obični vojnici, pohapsili su oficire i uplovili s brodovima u republikanske luke.

Jedino se fih deset dana posle 18 jula mogu nazvali španskim građanskim ratom. Za fih deset dana španski narod se obračunao sa generalima i sasvim bi ih uništio da nije ofpočelo primenjivanje druge! faze Sanhurhovog plana.

Posle foga nastaje međunarodni raf na flu Španije, ofpočinje rat bez objave rafa, olpočinje sveli rat za slobodu i nezavisnosh, španskog naroda od zavojevača iz inosfransiva.

Generali nisu uspeli da uzmu vlast u svoje ruke. Ostaci njihovih frupa pocepani su u dva dela, jedan u Kastiliji, a drugi u Andaluziji. Oni nemaju dovoljno oružja, nemaju flote koja bi prevezla Marokance iz Afrike.

Tačka po fačka suvog i računskog plana se izvodi. Četiri strana bombardera padaju na feriforiju Alžira. Francuske vlasti saslušavaju pilote i oni priznaju da su bili poslati generalu Franku.

„Tajms” donosi vest iz Lisabona da je brod „Kamerun” iskrcao 800 tona rafnog makferijala za generala Franka.

Prvi odred od 5000 Marokanaca prelazi Gibraliarski Moreuz. Vladina flota hoće da olvori paljbu na fransporine brodove, ali njih štite slrane krstarice.

Avioni i fenkovi uskoro u masama sližu frankistima. U početku građanskog rafa vladina avijacija bila je dvapula brojnija od pobunjeničke. A treće nedelje, posle dolaska „Junkersa”, „Hajnklea” i „Kapronija”, razmera se obrnula u 12:1 za Franka.

Ogroman priliv oružja i insfruktora iz inosfransiva koji su napravili reda u Frankovoj vojsci, uskoro se oselio i na španskim bojištima, jer zakonita španska vlada nije mogla za svoje pare da nabavi u inosiransivu oružje. Zapadne zemlje izgovarale su se sporazumom o „nemešanju”, koji je služio samo kao maska za neobuzdano izvršavanje Sanhurhovog plana.

Preko Kadisa, Huelve krenuli su Marokanci praćeni tfenkovima i avionima. A na drugoj sfrani okupljala se narodna milicija, bez ikakvog vojnog iskustva, na brzu ruku osnovana, bez discipline, kojoj su na čelu bili novopečeni neiskusni oficiri ili stari oficiri u koje milicionari nisu imali poverenja. Stoga je bilo preko pofrebno obrazovafi narodnu armiju.

| opet se čuo glas Pasionarije. Ona je fvorac slavne Pete armije, koja sada broji 80.000 ljudi. Ali sve partije i sve organizacije nisu pošle za Pasionarijinim slopama. Anarhisti i frockisti bacili su parolu: „Vojnici nikada nećemo bifi. milicionari da!! A Marokanci su bili sve bliže i bliže.