Naša stvarnost

128 ĐORĐE DANIČIĆ

nim drušivenim snagama, dekadent može da poslane i borac, ali nikako ne po onome šio je u njemu dekadenino, već jedino po sada oživljenoj, a dorle umrivljenoj nedekadneinoj borbenosli u sebi. Dekadeninost kao celina oslaje i dalje neborbenost, oslaje i dalje jedino kao proces raspadanja i degeneracije.

Begsivo, imoralizam i lafkadiovski nihilizam kod Žida su najjasnije izražene fri osnovne teme čilave dekadenine poezije, sa svim onim šlo u njima prslavlja raspad, i sa svim onim šlo znači pritajenu borbenosi. Gubeći se u moralnom opravdanju lakvih uzaludnosii, nemoćan u prkos pokušavanju da se priveže za napredne društvene snage, Žid nije oživeo ono šlo je zaisla moglo da bude borbeno u njegovim nemirima. Žid je zaflo ocrtao proces rasločavanja apslraklnog individualizma, a ne proces njegovog prevazilaženja, i mada je česlo uviđao svoje neuspehe, mada je baš blagodareći fom uviđanju hleo da persiflira jedan njemu mrski svet, kome je on slalno pripadao i pripada, ipak njegova najiskrenija sivaranja nisu bila kadra da budu salira tog sveta, mada on hoće i veruje da ona lo zaista jesu.

Sadržina Židovog dela je nemoć odmelanja, makoliko bila prikrivana poeliziranjem i moraliziranjem nesviranih puleva odmelnišiva. Đorđe DANIČIĆ

Odlomci iz neobjavljenog eseja Andrć Gide ili nemoć individualizma. Vincent Van Gogh: Kej sa mostom