Naša stvarnost

TEORIJA OSTRVA U DRUŠTVENIM NAUKAMA

Pre više od slo godina jedan mladi engleski istoričar u koga su polagane velike nade doneo je iada najpoznalijem francuskom isloričaru, Gizou, rukopis svoga dela o istoriji Engleske i umolio ga da mu kaže svoje pozvano mišljenje. Posle izvesnog vremena mladi istoričar je došao da čuje ovo mišljenje. Gizo mu je odgovorio: vaša je islorija odlično rađena, u njoj je sve obuhvaćeno i izraženo, osim jednog: zaboravili sle istaći da je Engleska o str v o. Ova reč je ubila nade mladog istoričara i njegovo delo, jer je Gizo svojom primedbom hleo pokazali da Engleska istorija ne može da bude ni jasna ni objašnjiva, ako se nema u vidu ono što je za ovu zemlju osnovno: da je oslirvo.

Ova anegdota obuhvala nekoliko pitanja od velikog naučnog i prakličnog značaja: da li ostrvo, kao određena geografska sredina, vrši odlučujući ulicaj na sadržinu i sudbinu ljudskog drušiva koje se na njemu nalazi i živi? Da li posloji jedan određeni osirvski lip drušiva? Da li je osfrvski položaj ljudskih grupa od osnovnog značaja za njihov život i razvojt Da li se može naučno poslavili jedan opšli sociološki zakon o ulicaju ostrva na ljudsko društvo? Da li se društvo i razne dršivene pojave, od vrsle i načina života do oblika i shvatanja i verovanja, ima objasnili u prvom redu u funkciji geografskih uslova i okvira ostrva? Da li su ovi prirodni okviri tako presudni i nepromenjivi da se može govoriti o jedinsivu ostrvskog drušiva?

Pojedini naučnici i pisci bili su naklonjeni da pruže poivrdne odgovore. Tako je među prvima, već u XVI veku poznali pravni feoreličar Boden u svojoj V knjizi oRepublici obralio pažnju na naročilu psihologiju oslrvljana. To su ljudi kojih se freba čuva– fi;j „lnsulanos omnes infidos habere”", jer, naslavlja Boden, kad kažete oslrvljanin fime označavale jednog irgovca koji je mnogo propufovao, vešlog da raspravlja, da se cenka i da prevari; on je prepreden kao Homerov Odisej, protolip ostrvljanina. Drugi jedan veliki pravni mislilac, Monieskie u XVIII veku u jednom kraflkom alorizmu, čiju je neposrednost sjajno osećao, saopšlava nam da su narodi koji žive na ostrvima naklonje= ni mnogo više slobodi nego oni koji se nalaze na konfineniu. Ostrva su obično, zaista, mnogo manja po proslransivu lako da, kaže dalje Monfeskie, ima mnogo manje mogućnosli da jedna grupa ljudi vlada i lraniše drugu, kao šlo je to na proslranim kontinentima. Ali to su još uvek uzgredna i nedovoljno određena Ivrđenja.