Naša stvarnost

TEORIJA OSTRVA 131

Japana proliv Kine objašnjava i opravdava njegovim geografskim položajem Ooslrva, kome siromašivo prirodnih uslova i uskost proslora imperalivno nameću polrebu širenja na drugim slranama. Pravnici i lingvisti su rado islicali naročite oblike koje dobijaju pravne uslanove i jezik na osirvu. Jedan engleski pravnik je velikim luksuzom u delaljima i u fanfaziji opisivao krivično pravo na osirvu Mak, razlike koje se prave između raznih krađa živolinja, zalim naročili pravni rečnik izveden od morskih objekala i koji dovodi sudije za vreme suđenja da se zaklinju da će stajati između stranaka islo Tako nepristrasno kao „kičmena kost u haringi”, koja uvek stoji u sredini ove ribe, podjednako udaljena kako od leve tako i od desne strane.

Ne produbljujući više ovo pilanje, dovoljno je napomenuli da iz ovih Ivrđenja i ovih uopšlavanja izvesni naučnici izvode shvatanja da posloji jedan određeni sociološki zakon oslrva, po kome osirvski položaj formira izvesni određeni i stalni tip drušivene sfruklure naroda koji na njima živi. Ovaj zakon i ove ideje sačinjavaju takozvanu oslrvsku feoriju u društvenim naukama.

Međufim nauka, makoliko da ima poverenja u ljude ne može da veruje svakom na reč i da primi svako fvrđenje za golov novac. Pored svih ovih shvalanja i primera koje smo čuli, ostaje nam uvek olvoreno osnovno pilanje. A ono je: da li možemv iz svega ovog izvesli da postoji slvarno jedan ostrvljanski fip društiva, polpuno ocrtan i određen kao i uvek jednak ili bar sličan sebi, makakve bile okolnosti vremena drušivenog i islorijskog razvoja. Drugim rečima, da li za drušfvene nauke geografski pojam ostrva preistavlja jedan sociološki pojam, odnosno da li oslrvo uliče na ljudsko društvo bez obzira na ikakve druge okolnosti? Najzad, slavljajući ovu osirvsku feoriju na plan opšte geografske filosofske istorije, da li je naučno osnovano ono što je najpozna– liji prifstavnik ovakvog shvatanja, nemački geograf Racl pisao još · 1900 godine i što danas ne presfaju da ponavljaju izvesni geopoliličari u pojedinim zemljama: „U dejstvu zemlje na ljude ima nečeg misličnog: jer spoljna sloboda ljudi je fime u osnovi unišlena. Mi vidimo u zemlji izvore svih robovanja. Uvek ista i uvek poslavljena na istoj tački prostora, ona služi kao nepokrefna olporna lačka svima nastojanjima, svima promenljivim zahtevima ljudi, i kad oni zaborave na ovu fatalnu sredinu, ona se poslara da brzo osele njenu moć i polseća ih, da ceo život države ima svoj koren u zemlji. Zemilja upravlja sudbinom naroda jednom slepom svirepošću. Jedan narod mora da živi na zemlji koju je dobio od sudbine, on mora na njoj umreti, on mora da podnosi njen zakon.” (Anfhropogeogra phie, slfr. 107, II. izd.).

Oslrvska Teorija društva, kao cela antropogeografska koncepcija u društvenim naukama u ranogome je slična rasističkoj dokirini. Prvo, i kod jedne i kod druge posloji kao molorna snaga politički i ideološki zahtevi mnogo pre nego obzir naučne objeklivnosti. Zakon ostrva, koji je zasnovan na ideji o

g%