Naša stvarnost

TEORIJA OSTRVA 133

dakle, kao deo ove morfologije, nije samo po sebi nikakva sivaralačka snaga.

Dokazi o kontradiktornosti feorije oslrva mogli bi se doneti sa svih strana. Uzmimo samo još jedan. Po oslrvskoj feoriji ostrvo se shvata kao meslo izolovanog drušiva i civilizacije. Osirvo bi usled foga namefalo onima koji na njemu žive, poliliku čuvene splendid isolation, zlatne izolovanosti Engleske. Nesumnjivo da ima oslrva koja su izgubljena u okeanskom prosloru, sasvim udaljena od velikih puteva i velikih tokova pomorskog saobraćaja. Za njih se može reći u izvesnom smislu da(primoravaju svoje stanovnišivo golovo na polpunu izolovanost , i lime na jedan relalivan aulonoman i svojslven razvoj, sa česlo više ili manje originalnim fipovima.)To je slučaj sa malim osfrvima rasejanim GgOlOVO u svima okeanima. Ali i ova osirva, koje je Elize Rekli nazivao oshrvima famnica i izgnansiva, preslavljaju izvesne karaklere izolovanosti ne foliko usled osfrvskog položaja koliko zbog svoje izolovanosti od glavnih frgovačkih i saobraćajnih puleva i iokova civilizacije;dista ovakva mala i izdvojena i originalna ljudska naselja mogu se naći i u sred konlinenta.2Sa druge slrane, još veći je broj oslrva koja nemaju ničeg od izolovanosti i koja se nalaze na glavnim morskim pulevima. Uzmimo Siciliju nekad, Mallu danas, zatim Porlo Riko, Kubu. U celoj drušivenoj sfrukturi i životu ovih oslrvljana odražavaju se jaki i neprekidni odnosi, veze i mešanja sa spoljnim svefom. Koliko samo vladavina i civilizacija je prošlo preko njihovih leđa. Pogledajte samo Siciliju, koja je bila jedno za drugim feničanska, grčka, kartagenska, za-

- dim rimska, pa vandalska i golska i vizanliska i arapska, zalim

normanska, pa aragonska, imperialna, savojska, auslriska i najzad falijanska. Zar se može govorili o nekom naročilom izolovanom fipu društva na ovom oslrvu koje prestavlja rezervoar vrlo različitih dominacija, kulturnih ostataka i raznih ljudskih iskustava. Ko može poredili i naći sličnost između ovih oslrva-miljenica i onih ostrva famnica, između ostrva koja ceo svet želi i osvaja i onih gde relko kad zaluta noga stranog čoveka.

Svi ovi primeri su dovoljno jasni i ubedljivi da pokažu da nema jednog stalnog i određenog sociološkog zakona oslrvskog drušiva i da osfrvo samo po sebi, odnosno odvojeno od drugih okolnosti, nije u slanju da nam objasni ni život ni rad ni sudbinu naroda na osfrvima. Nama geografske nužnosli, nema jednog „gvozdenog zakona” ostrva po kome bi osfrvski položaj fatalno ulicao na ljude i na ljudsko društvo. Kao šio ste videli, svuda nailazimo samo na različnosti, promenljivosli i složenosti ljudskog društva: kako u prosloru lako i u vremenu. Za ljudska društva ne posloji nikakva geografska nužnosli, jer fehnički, drušiveni, ekonomski, politički i drugi činioci i okolnosti menjaju značaj i vrednosi ulicaja ostrva na ljude. Uzmimo jedan primer svima poznaf: primer Engleske. Sad već nije poifrebno da naročilo dokazujemo da je naučno neosnovano i površno ono opšle mesto