Naša stvarnost

NATURALISTIČRAE BRONSTRUECIJE 14i

zemlje neumoljivo rukovodi svim zbivanjima, obara i lomi na sve što naiđe, pa je izgleda fako polomila i Petrovićevo peto, ovoga puta zbunjenije nego inače. i

Govoreći o strastima Petra Šarića i ostalih ličnosti svoga romana, Petrović se frudio da postane ubedljiv služeći se nahuralisiičkim opisivanjem.. Ponstruišući nafuralističke scene jednu za drugom, Petrović je naivno verovao da slika stvarnost. Međutim, on se na faj način samo još više udaljavao od stvarnosti. Razularena bestijalnost, raspojasana seksualnost, zaslepljena samoživosi, mine i jezivosi sa svih strana — fo je ono što Petrović primećuje u slavonskom selu. Slično EBosorovom Požaru Strasti, i Bez Zemlje slika selo kao poprište primitivnih i grubih ispoljavanja mračnih ljudskih poziva. Nigde vedrine, a još manje već uobličene narodne snage. Nigde zdravog i krepkog naroda. Nigde pravog čoveka u seljaku. Svuda pustoš i razrovanosi. Samo uzajamne busije i neiskorenivi egoizam.

Posle svega ovoga neizbežan je Peltrovićev pesimizam. Petrović ne primećuje sivaralačke snage seljačkog naroda, niti ikakve druge snage koje su iskreno prijateljske selu. Petrović nespreino tapka po svom agrarnom misflicizmu, i zbog foga je savršeno nemoćan da makar samo nasluti istinu, a još manje da je umežnički uobliči. Petrović je poipuno na milosti i nemilosti svojim u osnovi proizvoljnim nafuralističkim konsitrukcijama, i na kraju neofklonivo podleže svom neodređenom misticizmu i zbunjenom nafuralizmu, koji ireba da dokaže da fa mistična snaga zemlje zaista postoji i u sfvarnosti, i u Slavoniji, a ne jedino u glavama i maslionicama svih ovakvih. Petrovića.

Đ.J.

Karel Čapek: HYDE PARK